Shōgun (2024) – Prve dvije epizode

Na male ekrane stigla nam je nova adaptacija romana Shōgun Jamesa Clavella u produkciji FX kanala. U trenutku pisanja ovog teksta izašle su prve dvije epizode (od ukupno deset) koje ću ukratko komentirati, ali prvo da spomenem kratke uvodne crtice.

Roman Shōgun je napisan 1975. godine i ubrzo postaje best-seller. Radnja knjige se odvija početkom 17. stoljeća u Japanu i inspiriran je dolaskom engleskom moreplovca Williama Adamsa u Japan i njegovim usponom kroz povijesno-politička zbivanja. Već 1980. godine stiže komercijalno uspješna adaptacija u obliku mini-serije s Richardom Chamberlainom u glavnoj ulozi. Stariji gledatelji televizijskog programa bi je se mogli sjećati.

Knjiga i serija znatno su popularizirali japansku kulturu, iako su već tada izdane kritike kako se James Clavell nije sasvim držao povijesnih podataka i pisao je nedosljedno autentičnosti japanske kulture u 17. stoljeću., kako bi zadovoljio prepričavanje priče. Sam je Clavell rekao: “Ja sam pripovjedač, nisam povjesničar.” Sasvim korektan odgovor, s obzirom kako je pisao povijesnu fikciju.
Osobno, nisam (još) pročitao knjigu. Prilično je masivna i budite spremni izdvojiti dosta vremena. Kod nas je prevedena 1984. u izdanju kuće Mladost i dostupna je u gradskim knjižnicama. Svakako mi je u planu za čitanje. Ovo ističem kako bi se ogradio od pregleda serije iz adaptacijskog kuta, pošto nisam upoznat s izvornikom.

Dakle, o čemu je ovdje uopće riječ?

Serija nas u prve dvije epizode upoznaje s glavnim akterima priče, vremenskim i društvenim smještajem i političkom situacijom koja će biti glavna os ove drame.

Prva epizoda, naslovljena „Anjin“ (što znači pilot/navigator), započinje radnju dolaskom engleskog navigatora Johna Blackthornea (Cosmo Jarvis) na obale Japana gdje biva zarobljen zajedno s još nekoliko preživjelih članova posade nizozemskog ratnog broda „Erasmus“. Paralelno s njegovim dolaskom, na japanskom dvoru su u tijeku političke zavrzlame. Naime, umro je vladar Taiko koji je držao pod kontrolom sve u Japanu, a njegov nasljednik je maloljetan. Kako bi očuvao mir u državi, prije nego što je umro, Taiko je ostavio vladavinu petorici moćnika kako bi služili kao regenti dok nasljednik ne stasa. Naravno, kako to biva, među njima se javlja ambicija i pohlepa, te dolazi do zaoštravanja odnosa. Naročito između regenta Yoshija Toranage (Hiroyuki Sanada) i Ishida Kazunarija (Takehiro Hira) . Ishido ima snažniju političku poziciju i Yoshiju prijeti opoziv iz vijeća, što ujedno znači i smrtnu opasnost.

No, upravo tu uskače priča o Johnu Blackthorneu. Njegov dolazak Toranaga vidi kao priliku da okrene stvari u svoju korist. Naime, uz političke makinacije japanskog dvora, u pozadini je i priča o prevlasti i utjecaju europskih sila nad „novim svijetom“. Japan je prije dolaska Blackthornea poznavao samo predstavnike Portugala i Španjolske, kao predstavnika katoličke koalicije. Englezi i Nizozemci, kao protestantske države, odlučili su zakoračiti u igru dominacije šaljući ekspedicije da uništavaju portugalsko-španjolske luke i kolonije u istočnoj Aziji kako bi preuzeli kontrolu nad trgovinom.
Blackthorne je dio jedne takve „protestantske“ ekspedicije i njegov naum je zagorčiti život katoličkim snagama u Japanu.

U prvoj epizodi otkrivamo sve gore napisano kroz paletu važnih i malo manje važnih likova. Još jedan lik koji pobliže upoznajemo i kojeg odmah valja spomenuti jer će igrati važnu osobnu ulogu za samog Blackthornea, a to je Mariko (Anna Sawai), japanska katolkinja u službi prevoditeljice kod Toranage.
Ne brinite, prva epizoda vam odmah baca mnoga imena i lica s kojima ćete se bolje upoznavati već kroz drugu epizodu i polagano ćete hvatati tko je kome što i kakvu ulogu ima u cijeloj priči. Zato vas ipak upozoravam, pošto je serija uglavnom na japanskom, da pozorno pratite. Nema škicanja po društvenim mrežama na mobitelu i slično.

U drugoj epizodi (Servants of Two Masters / Sluge dvaju gospodara), pobliže upoznajemo političku situaciju i ulogu regentskog vijeća. Blackthorne je i dalje zarobljenik, ali Toranaga i on ubrzo uviđaju korist međusobnog pomaganja. Blackthorne otkriva Toranagi kako Portugalci i Španjolci imaju skrivene motive i ambicije prema ovom dijelu svijeta i Japanu, što Toranaga vidi kao priliku za pomutnju među katoličkim obraćenicima u vijeću. Uz to otkriva i urotničko upletanje stranaca u unutarnju politiku Japana.
Dodatno nam epizoda uvodi raspon odnosa među likovima, pa tako saznajemo i odnos koji je imao Yoshii Toranaga s bivšim vladarom koji ga je postavio kao mentora svome maloljetnom nasljedniku. Dolazak Blackthornea u Osaku uznemirio je i katoličke predstavnike koji moraju brzo djelovati u sprječavanju dolaska drugih Engleza ili Nizozemaca. Interesi se polariziraju i strane kristaliziraju, a Blackthorneu život visi na tankoj niti u ionako već negostoljubivoj zemlji prema strancima.

Dakle, kao što vidimo u prve dvije epizode smo uvedeni u svijet Shōguna, upoznali likove i kako sve funkcionira između njih. U pozadini velikih političkih previranja mnogo je isprepletenih osobnih sudbina i života, što će i biti meso ovoj dramatičnoj mini-seriji. Sada kad je pozornica postavljena i kad je uvod odrađen, čekamo da vidimo kako će se sve razvijati između sukobljenih strana.

Produkcijski, serija izgleda dosta dobro. Scenografija, kostimografija i gluma brzo vas uvuku u Japan s početka 17. stoljeća. Kreatori su postavili visoke kriterije u produkciji i za sada uspijevaju u tome.
Da vas daljnje ne zamaram tekstom, zaključit ću kako ova povijesna drama postavlja dobre temelje u prve dvije epizode. Stoga ako volite radnju smještenu u prošlost, naročito u nekoj vaneuropskoj kulturi ili općenito volite japansku kulturu, teme i motive, svakako preporučujem za gledanje.

Naravno, konačan osvrt i recenziju serije Shōgun donijeti ću nakon što izađu sve epizode (zadnja izlazi 23. travnja).

Korištene su fotografije sa službene stranice FX.