„Kad iz Ušaljeve kuće krene prvi bubanj i otvore se Saljske užance, u čovjeku se probudi taj atavistički đir“, govori profesor i glumac Ante Mihić, ravnatelj Knjižnice Sali. „Svi veliki narodi rođeni su na bubnju. Afrika je još zadržala tam-tam“, dodaje, uz Rubinsteinovu misao da umjetnost proizlazi iz želuca.
Korijeni Saljskih užanci i Tovareće mužike
Ovogodišnje 67. Saljske užance nastavak su tradicije prekinute tek nekoliko puta. Dr. sc. Andrija Finka njihove korijene pronalazi u pučkoj zafrkanciji i batareli – buci kojom su se zadirkivali udovci i udovice koji su se ponovno namjeravali vjenčati. Iz nje je postupno nastajala Tovareća mužika.
Tovareća mužika: Od ribarskog života do prepoznatljivog zvuka
Nastanak instrumenata
Njezini instrumenti nisu rođeni u koncertnim dvoranama, nego iz ribarskoga života. Rogom se signaliziralo na moru i u magli, bubanj je prenosio znak, a šumpreš stvarao ritam. Usklađivanjem rogova u tri tona nastao je prepoznatljiv zvuk Mužike. Dio rogova Rino je donio iz Kameruna, zamijenivši odjeću, sapun i najlonke za dvije vreće rogova.
Razvoj i vrhunac Užanci
Mihić početak Užanci veže uz 1958. godinu, kada su saljski studenti iz Zagreba, Splita i Rijeke pokrenuli trke tovarov. Tovareća mužika oblikovala se godinu poslije, a prve kostime dobila je iz splitskoga HNK-a. Vrhunac Užanci smješta u sedamdesete i uključivanje Mardešića: pamti degustacije na Peškariji, crno-bijele odore žena i scenografiju u kojoj ništa nije bilo slučajno.
Osobni doživljaj Tovareće mužike
Moje prvo sjećanje na Tovareću mužiku nije iz Sali, nego iz Cetinjske ulice na zadarskom Poluotoku. Bila sam djevojčica, već u krevetu, kada sam kasno navečer čula njihov ulazak u grad. U polusnu nisam znala što se događa, ali zvuk se uvukao duboko i ostao u meni. Prvi se bubanj ne čuje samo uhom. Prepoznaje se želucem. A srce je samo malo iznad.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije.
