Svemirski teleskop James Webb, projekt agencija NASA i ESA, snimio je novu detaljnu sliku područja aktivnog formiranja zvijezda nazvanog LHA 120-N 159, poznatijeg kao regija N159. Ovo zvjezdano rodilište nalazi se na udaljenosti od 161.000 svjetlosnih godina u Velikom Magellanovom oblaku (LMC), jednoj od satelitskih galaksija koje kruže oko Mliječne staze. Prikazani dio svemira proteže se na otprilike 230 svjetlosnih godina.
Karakteristike zvjezdanog rodilišta Regija N159
N159 je područje koje astronomi klasificiraju kao H II regiju, ispunjenu ioniziranim vodikovim plinom. U takvim zvjezdanim rodilištima, divovski molekularni oblaci hladnog vodikovog plina urušavaju se pod utjecajem gravitacije, što dovodi do formiranja novih zvijezda. Mnoge od tih zvijezda izuzetno su masivne i vruće, a njihovo snažno ultraljubičasto zračenje ionizira okolni plin. Zbog toga su H II regije pokazatelji aktivnog stvaranja zvijezda. Kako ionizirani plin emitira svjetlost, pretvara se u emisijsku maglicu vidljivu na snimci. Snažni zvjezdani vjetrovi s tih zvijezda oblikuju guste grebene i stvaraju šupljine u plinu, što je Webbova kamera za blisko infracrveno područje (NIRCam) zabilježila s velikom preciznošću.
Struktura i sastav maglice
Proces formiranja zvijezda u regiji N159 okružen je gustim oblacima narančaste boje koji se protežu središtem slike. Svijetlonarančasta boja označava svjetlost koju emitiraju policiklički aromatski ugljikovodici, važna molekula na bazi ugljika. Područja blijedoplavog plina predstavljaju oblake H II plina, ioniziranog intenzivnim ultraljubičastim svjetlom masivnih zvijezda.
Tamnocrveni filamenti presijecaju središte slike, a posebno su vidljivi iznad plavog područja s desne strane. Sastoje se od hladnog molekularnog vodika. Ovi filamenti predstavljaju najgušći dio maglice i trenutno štite nove zvijezde od snažnog zračenja i zvjezdanih vjetrova. Povećanjem slike moguće je uočiti zvijezde kao svjetlosne točke unutar tih filamenata i u malim stupovima narančastog plina. S vremenom će se te strukture otopiti, ostavljajući za sobom formirane zvijezde.
Usporedba s Mliječnom stazom
Veliki Magellanov oblak sadrži brojne H II regije poput N159, uključujući veću regiju N79 i maglicu Tarantula. One se razlikuju od područja formiranja zvijezda unutar naše galaksije. Metalicitet LMC-a, odnosno udio elemenata težih od vodika i helija, znatno je niži nego u Mliječnoj stazi. To istraživačima pruža priliku za proučavanje H II regija u uvjetima sličnijim onima u ranom svemiru, što pomaže u razumijevanju formiranja zvijezda u tom razdoblju.
Povijest promatranja i nova Webbova otkrića
S procijenjenom starošću manjom od tri milijuna godina, regija N159 je jedno od najmlađih područja formiranja zvijezda u LMC-u i sadrži tisuće zvijezda u najranijim fazama razvoja. Astronomi su od pojave svemirskih teleskopa detaljno proučavali zvjezdane populacije u ovoj regiji. Svijetla točka na lijevoj strani slike je maglica Papillon, iznimno kompaktan oblak ioniziranog vodika za koji se smatra da je povezan s formiranjem masivnih zvijezda. Prvi put ju je razlučio svemirski teleskop Hubble 1999. godine. Dijelovi plinovitih oblaka prikazani su na slikama teleskopa Hubble iz 2015. godine, koje su pokrivale istočnu i zapadnu stranu oblaka.
Podaci korišteni za ovu novu Webbovu sliku potječu iz promatračkog programa (#5114) čiji je cilj proučavanje i usporedba zvijezda u različitim fazama evolucije unutar ove divovske maglice. U znanstvenom radu koji je proizašao iz ovih podataka, astronomi su detaljnije analizirali N159. Uspjeli su detektirati iznimno slabe zvijezde s masom manjom od desetine mase Sunca te razlikovati veće, toplije i potpuno razvijene zvijezde od mladih zvjezdanih objekata još uvijek obavijenih gustim oblacima u kojima nastaju. Rezultati su pokazali da zapadni dio regije N159 ima veću koncentraciju mladih zvjezdanih objekata, što ukazuje na to da se nalazi u ranijoj fazi kolapsa i formiranja zvijezda. Budući da se cijeli slijed formiranja zvijezda odvija istovremeno, regija N159 je jedinstveno mjesto za promatranje evolucije urušavajućeg molekularnog oblaka.
