UNATOČ ŽIVOTNIM PREPREKAMA PRIMJER SU SVIMA NAMA: Športski savez osoba s invaliditetom Zadarske županije okuplja devet klubova i udruga vrijednih i ponosnih članica i članova, državnih prvaka… 

Naši sportaši su, čuli smo to i pročitali u nebrojeno navrata, doslovno -’svjetsko čudo’, i to će, moramo se složiti, teško bilo tko realan i osporiti. Naročito kad je riječ o uvjetima i mogućnostima u kojima stvaraju respektabilne, vrhunske, rezultate i unatoč i usprkos društvu i okolnostima koji nas okružuju, talentirani i uspješni kuju svoja raznobojna i raznovrsna, plemenita odličja i postignuća.

Ali, što tek reći o sportašicama i sportašima s invaliditetom koji nam imponiraju hrabrošću, odvažnošću, trudom i marljivošću, a napose talentom, preskačući prepreke, i -naizgled samo- ‘zidove’ života, dajući nam jasne primjere kako ‘zidovi’ postoje tek u glavama onih koji lako odustaju od samog sebe i svog cilja. Ti i takvi, sportašice i sportaši, vrijedni su napose spomena i zaslužuju divljenje njihovim uspjesima. Među njima, značajna je brojka Zadranki i Zadrana, kao i onih sa šireg ZD županijskog prostora, djevojaka i mladića, žena i muškaraca, vrijednih učenika i učenica, studentica i studenata, ali naravno i onih starijih, koji su iskazanom voljom, upornosti, samosvijesti, u doba kada je u nažalost doslovnom i prenesenom smislu bolje biti negativan, onaj toliko nam potreban pozitivan primjer ne samo svojim kolegicama i kolegama sportašima, nego i svima ostalima. Naročito oni koji postižu sjajne rezultate i uzor su mnogima, ne samo u svojim sportskim disciplinama i granama, u dišpet i inat otežavajućim životnim okolnostima i ne toliko zavidnim uvjetima.

-Naša je maksima uvijek se boriti i nikada se ne predavati – poručio nam je u jednom razgovoru ne tako davno tada tajnik Udruge slijepih i slabovidnih osoba Zadarske županije, Špiro Zrilić, i tom rečenicom rekao je baš sve – za sve sportaše s invaliditetom i rekreativce, ma kakvog bili invaliditeta. Sport i rekreacija osobama s invaliditetom više znače nego zdravima. Njima je to posebno motiviran i kvalitetan izlaz u svijet u kojemu žive normalan život kao i ostali ljudi od kojih se uostalom, ni po čemu, osim po invaliditetu, ne razlikuju, pa čak i štoviše, zanemarujući nedostatke koje im je invaliditet nametnuo, nadvladajući hendikep sportskim i rekreacijskim uspjesima oni dokazuju svoju veću vrijednost i upravo zato ih više cijenimo i više se divimo njihovim rezultatima.

Netko, ipak, treba i koordinirati u radu i aktivnostima klubova i udruga kojima su oni temeljac i okosnica. Športski savez osoba s invaliditetom Zadarske županije djeluje na području Grada Zadra i Zadarske županije, već trinaest godina, počevši s danom osnutka, 15.10.2008., i okuplja klubove osoba s invaliditetom, usklađuje aktivnosti svojih članica, potiče i promiče sport osoba s invaliditetom po sportovima i po vrstama invaliditeta na području Županije u skladu s nacionalnim programom sporta. Također, predlaže program sporta osoba s invaliditetom kao javnih potreba, organizira i provodi sustav natjecanja osoba s invaliditetom, kao i sve ostale djelatnosti iz Statuta Saveza.

Trenutne članice ŠSOI ZDŽ su klubovi, i to njih devet za sada: Udruga HVIDR-a Zadar (sport HRVI ), PKOI Sv.Nikola (plivanje), STKOI Krševan (stolni tenis) , RKOI Škartoc (ribolov), SKI Donat (streljaštvo), KKOI Zadar (košarka), SUSSO Donat (sport slijepih), BKOI Zoilo (boćanje) i OKI Zadar (sjedeća odbojka). Savez je vlasnik i kombi vozila za kojeg se brine, a koje se daje na korištenje klubovima za odlaske na natjecanja.

-Udruga HVIDR-a Zadar je udruga s kojom imamo najdužu i najbližu suradnju, u čijim prostorima i djelujemo od samih početaka. Ona ujedno ima najveći broj sportaša i sportašica uključenih u sport jer ima najveći broj različitih sportskih sekcija. Sa svim ostalim klubovima također imamo blizak partnerski odnos i svi se trude sukladno svom djelovanju učiniti što više na uključenju i promociji sporta osoba s invaliditetom – tvrdi nam Saša Grdović, predsjednik Športskog saveza osoba s invaliditetom Zadarske županije, dodajući kako bi ove godine posebno želio pohvaliti KKOI Zadar, košarkaški klub osoba s invaliditetom, koji je u sezoni 2020/2021. osvojio Državno prvenstvo osoba s invaliditetom i Kup RH, a uz to, po prvi je put u povijesti zadarske košarke osvojeno Hrvatsko prvenstvo na tri polja: seniora KK Zadar, juniora KK Zadar i naposljetku osoba s invaliditetom iz Zadra.

Isto tako za pohvaliti je i boćare Udruge HVIDR-a Zadar, pod čijim imenom kao ekipa i nastupaju, a čiji članovi su uglavnom i članovi Udruge HVIDR-a koji su ujedno i članovi BKOI Zoilo iz Zadra. Tekuće godine su ponijeli više trofeja, postali su i nacionalni prvaci s pokalom i tronom državnog natjecanja u Poreču, a osvojili su i Zimsku boćarsku ligu 2020./21. koja se igrala u Šibeniku, otkriva nam Dajana Abdić Radonić, administrator Udruge HVIDR-a Zadar. Boćari su aktivni i kao organizatori, pa su ove godine organizirali i 1. memorijalni boćarski turnir  pod nazivom -„Obrana grada Zadra“, povodom Dana obrane Zadra.

-Suradnja s Gradom Zadrom i Zadarskom županijom, kao i Športskom zajednicom Grada Zadra je korektna i oni podržavaju naš rad već godinama. Mediji uglavnom objavljuju ono što im dostavimo, tako da smo zadovoljni odnosom i sa njima. Što se tiče brojnosti uključenih sportašica i sportaša s invaliditetom, broj aktivnih sportaša je bio u konstantnom porastu do 2020., međutim s obzirom na situaciju oko pandemije COVIDA 19, nažalost je u posljednjih godinu, godinu i pol, uslijedila razumljiva stagnacija pa je kada je u pitanju brojka došlo čak i do malog smanjenja. Nadamo se da će ovoj korona-situaciji što skorije doći kraj i da će se nastaviti što veće uključivanje sportaša i sportašica s invaliditetom u sport jer im bavljenje sportom poboljšava kako zdravstveno stanje tako i psiho-socijalno uključivanje u normalan život – optimistična su predviđanja predsjednika ŠSOI ZDŽ-a.

POČETAK- SREDINOM DVADESETOG STOLJEĆA

Sport i sportska rekreacija osoba s invaliditetom u Zadru je krenula u manjoj mjeri još pedesetih godina prošlog stoljeća, kada su se sportom i rekreacijom, uglavnom pojedinačno, počeli baviti naši sugrađani, koji su invalidima postali u Drugom svjetskom ratu i na druge načine nakon rata. Najpoznatiji sportaš među njima je bio Rade Stamenković, koji je na Paraolimpijadi u Londonu 1956. osvojio dvije zlatne medalje u plivanju, kao i srebrne u tenisu slalomu s invalidskim kolicima, otkrili su nam to  Drago Marić i Romano Meštrović u knjizi Baština zadarskog sporta.

BRAVO IZ ZD – ZA TONIJA I MATEJA

U Zadru su izuzetno ponosni na svoje članice i članove, na njihov trud, zalaganje, životna i sportska postignuća. Ističu odličnu suradnju sa srodnim savezima i zajednicama na nacionalnoj razini, pa su, gotovo ništa manje nego svojima, ponosni i na uspjehe njihovih predstavnica i predstavnika. Tako i Matejom Petrlićem i Tonijem Rakitićem, dvojicom izvanrednih studenata Kineziološkog fakulteta u Zagrebu koji su svojom upornošću pokazuju kako se svaka životna prepreka može prevladati, a svaki san ostvariti. Matej ima hemiparezu desne strane tijela zbog čega mu je oslabljena motorika, a iako teže pokreće gotovo polovicu tijela rekorder je u plivanju i osvajač svjetskih i europskih odličja. Toni ne čuje, no uspješno završava fakultet u roku te uči napredni engleski jezik kako bi ostvario još jedan san i zaposlio se kao trener plivanja gluhih osoba. Hrabri momci, čiji primjer je pravi i konkretan dokaz kako se sve može samo kada se hoće, otkrili su, nedavno, kako su srušili prepreke na nimalo lakom putu do svojih snova i poručili su nam svima kako ništa, pa onda niti invaliditet, nikada ne smije biti kočnica u ostvarivanju želja. Matej je svoju upornost potvrdio nizom hvalevrijednih uspjeha pa je tako dobio priznanje za najuspješnijeg juniorskog paraplivača, a istovremeno i za najuspješnijeg mladog para sportaša grada Zagreba. Osvajač je medalja na svjetskim igrama za plivače ispod 23 godine u Pragu, osvajač medalja na svjetskim juniorskim igrama u Irskoj, finalist Europskog seniorskog prvenstva na 400 m slobodno u Portugalu, prvak RH u disciplinama 50, 100 i 400 m slobodno i leptir na 100 metara. Za deset godina se vidi kao kondicijski trener u klubovima, a da tada namjerava otići na Paraolimpijske igre i osvojiti medalje na svjetskim i europskim natjecanjima. Ništa manjim uspjesima može se pohvaliti i njegov kolega Toni Rakitić koji je rođen bez sluha što je genetski naslijedio od djeda. Najteže mu je bilo pratiti predavanja iz razloga što ne čuje, a očitavati s usana nije bilo moguće jer je jako iscrpljujuće za oči već nakon 15 minuta. No, na trećoj godini se preporodio jer je počeo uzimati prevoditelja- istaknuo je prije koji dan Toni koji je sudjelovao u Olimpijskim igrama za gluhe i raznim Erasmus+ projektima. Dva mladića svima su najljepši primjer da unatoč nevoljama koje nas snađu u životu, ne smijemo odustati nikada, ali baš nikada…

**Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.