SREĆA U VODI, PUNO LJUBAVI I HRPA MEDALJA: Plivanjem od rekreacije i sporta do – zdravlja i kvalitetnijeg života…

U Zagrebu je početkom prosinca održan 2. festival plivanja, međunarodno natjecanje za osobe s invaliditetom, u organizaciji PK Dubrava. Na bazenu Svetice kroz dva dijela natjecanja nastupilo je 15 klubova iz pet zemalja. Natjecatelji i natjecateljice su se natjecali u otvorenoj seniorskoj i otvorenoj juniorskoj kategoriji hvalevrijednog programa…

Tradicionalno sada već, u pratnji trenerice Danijele Kurtin, sudjelovali su aktivno i predstavnici PK Zadar. Njih troje, Lucija Mijolović, Mario Mrčela i Joško Klarin, nastupili su u kategoriji plivačica i plivača s intelektualnim poteškoćama, odlično su – kako to i inače čine – isplivali sve svoje discipline, naročito jer se plivalo u velikom bazenu na 50 metara.

Najuspješniji nastup imala je – opet uobičajeno – Lucija Mijolović na 100m prsno (1.53.50) gdje je zauzela 1.mjesto u svojoj, a 2. u apsolutnoj konkurenciji; s plivačicama iz inozemstva -u otvorenoj konkurenciji je bila 3. Lucija je bila sjajna i na ostalim utrkama, pa je tako na 50m prsno (1.00.16) bila 1. u svojoj, a 4. ukupno, na 200m slobodno (3.55.23) je bila 2. u svojoj, a 6.ukupno i na 100m slobodno je bila 3. u svojoj kategoriji i 8. ukupno na Sveticama.

Joško Klarin jedini je plivač u S14 kategoriji iz Hrvatske koji je nastupio u disciplini 400m slobodno (8.40.32), gdje je zauzeo 1. u svojoj, a 3. mjesto u apsolutnoj konkurenciji nadmetanja. Na 200m slobodno (4.01.85) bio je 3. u svojoj i 8. u poretku ukupno, na 100m slobodno 7. u S14, a 14. ukupno i na 100m leđno (1.58.25) 8. i 14. u redoslijedu te kategorije na festivalu plivanja.

Mario Mrčela je najbolji bio na 50m prsno (48,54), zauzeo je 2. poziciju u svojoj i 4.mjesto u apsolutnoj konkurenciji, na 100m prsno (1.53.50) je bio 2 .i 4. Plivao je i na 100m slobodno, gdje je uzeo 5. i 9.mjesto, a na 50m slobodno (39,90) je bio 7. i 14., u iznimno jakoj konkurenciji međunarodnog natjecanja.

Prvenstvo Hrvatske za osobe s invaliditetom bit će – dozvoli li naravno epidemiološka situacija – u ožujku 2022. Uoči PH slijede daljnje pripreme i treninzi, ekipa je puna elana, željna rada, napredovanja i novih odličja…

Plivanje je, znamo, sport koji mnogi, naročito u našem primorskom podneblju,  doživljavaju kao omiljenu rekreaciju, idealan je za rehabilitaciju, a oni najuporniji u njemu su se pronašli i profesionalno. Plivanje je, potvrdila su to odavno brojna znanstvena istraživanja, dobro za svaku osobu zbog niza razloga; od poboljšavanja koordinacije, disanja, izdržljivosti, do unapređenja općeg zdravlja. To, pak, posebno dolazi do izražaja upravo kod osoba s invaliditetom. Voda je medij koji im pruža novu razinu mogućnosti kretanja, dodatnu slobodu, ali i pozitivno doprinosi motoričkim sposobnostima i razgibavanju mišića.

-Program rada koji pohađaju osobe s invaliditetom u našem je klubu- Sreća u vodi, kako smo ga nazvali, gdje djeca i mladi s teškoćama, a moram naglasiti kako je tu puno više njih s intelektualnim poteškoćama, najviše autista, dolaze na treninge i odlaze s njih, uz puno ushita, sretnih lica, vesela, nasmijana, a provodi se na bazenima SC Višnjik dva puta tjedno po trideset minuta. Pored klasičnog natjecateljskog po dobnim skupinama, odlučili smo u klupskom radu napraviti i prilagođeni program za djecu s intelektualnim poteškoćama. Ti nama najdraži malci su izuzetno zainteresirani i vole plivati, zapravo kao svako drugo dijete koje uđe u neki ritam treninga i uhvati neka znanja. Dakako, puno ovisi o individualnom napretku, ideja je da se oni napredniji i plivački nadareniji osposobe za jači ritam rada i često pokušavamo tu djecu staviti u treninge škole plivanja. Dakle, djecu koja to naravno mogu pratiti bez većih problema. Neke, poput ADHD osoba, možemo uključiti u normalne redovne programe, a zanimanje je općenito, ponavljam, daleko veće nego što logistički možemo podnijeti, pa smo tek sada nakon 4 godine provedbe programa u ideji da pronađemo još jednu stručnu osobu koja bi nam pokrila dužu listu čekanja koja se stvorila – kazuje nam Josipa Nekić, iskusna trenerica u PK Zadar.

Program trenutno, obuhvaća 15-20 mališana, tu su i jedna paraplivačica i dva paraplivača natjecatelja, to su Lucija Mijolović (27), Joško Klarin (21) i Mario Mrčela (35), on je i najstariji na natjecanjima.

-U terapijskom programu su dosta mlađi plivači, jedna cura ima 20, drugo su sve mlađi.  Na razini države imamo uspjehe u kategoriji S 14, jer su svi naši natjecatelji u toj klasi osoba s intelektualni teškoćama. Oni zapravo u svojim disciplinama ostvaruju zapažene rezultate, na regionalnim prvenstvima redom osvajaju medalje, isto i na državnim, i svatko među njima nosi s prvenstava barem u jednoj disciplini poneku kolajnu doma. Prosječno uzmu po natjecanju sedam-osam medalja. Za pohvalu su napose Luciji nastupi na EP i SP za osobe s Down sindromom, kontinuirano se plasira u A ili B finala. Prije 11 godina smo se uključili u udrugu koja ta prvenstva organizira, svake godine je jedno prvenstvo, odnosno jedne je Europsko, druge Svjetsko prvenstvo, tek je sada zbog korone to sve skupa, razumljivo, malo poremećeno u terminima odvijanja i nismo nastupali – govori nam Josipa. Program Sreća u vodi, onaj je kojim se u klubu posebno ponose kada nabrajaju čitav niz aktivnosti u radu s najmlađima. Kroz hidroterapiju i plivanje djeca napreduju na svim razvojnim područjima.

– Kroz vodeni medij, sportaši s tjelesnim i intelektualnim poteškoćama mogu jako napredovati, to je u odnosu na ostale sportske grane, izvanredna prednost plivanja. Tu se, naime, i manja djeca mogu priključiti takvom vidu bavljenja sportom, a naravno, često je to u pitanju i nekakva terapija. Ako uspoređujemo s drugim državama Hrvatsku, premda je vani znatno iznad, naše paraplivanje se ubrzano razvija, sve je prisutnije u sve više gradova, u sve više bazena, i to je izuzetno važna stvar. Sigurna sam da se može puno više iskoristiti u tu svrhu svaki bazen u RH. Vjerojatno dosta ljudi zbog nepostojanja takvih aktivnosti u njihovim sredinama  ili zbog financijskih poteškoća, ili i neinformiranosti možda, nisu uključeni u takav vid terapijskih aktivnosti sa svojim malenima. Mi smo, kao klub, imali prigodu upoznati se s prilikama u drugim zemljama. Kroz pusta natjecanja s down sindromom, gdje imamo desetak godina staža, što na europskim, što na svjetskim smotrama, i makar je riječ o odvojenoj kategoriji, vidimo koliko su neke države išle naprijed u sportu za osobe s invaliditetom, dakako ne samo kada su u pitanju sportaši, ali u sportu su tu pogotovo ispred nas. To je definitivno nešto što će nam trebati dugo godina da im se u tome približimo, svaka osoba je važna, što je veći broj ljudi uključenih u taj cilj, to je veća šansa da to sve krene značajno brže, veći je tada i interes klubova, udruga, pa onda samih medija i na koncu pokrovitelja i sponzora – tvrdi trenerica.

A što se tiče samog Zadra, dodaje nam, ono što bi više trebalo zapravo je topliji bazen jer postojeći bazen ima istu temperaturu praktički u ‘prčkalištu’ i velikom bazenu, a za osobe s invaliditetom ipak treba viša temperatura vode, s obzirom da su zbog teškoća koje imaju, donekle manje aktivni na satovima.

-Ta djeca, ali i odrasli ljudi koji dolaze samostalno i provode terapiju uz trenera, lakše se pothlade, tako da nam je to nešto što nam smeta. Gledamo li samo našu lokalnu sredinu susrećemo se s takvim nekim problemima. Mi smo od kada su otvoreni bazeni na Višnjiku, pa čak i prije u hotelu Pinija, provodili taj program. Imamo godina iskustva, a baš za njega ovih dana želimo riješiti i naš klupski problem, a to je manjak stručnog kadra. U tom programu rada s teškoćama su nam treneri Danijela Kurtin i Nikola Deković, i to je to za sada. Kako postoji interes da nam se što više djece priključi, opet smo se pozabavili time da dovedemo još jednog kvalificiranog trenera. Ili trenericu, koji bi zapravo mogli raditi s dodatnim brojem mališana. Nama, uz dosta vremena za njegovo provođenje i raspoloživih stručnih kapacitete, treba dosta i prostornih i financijskih resursa, no unatoč i usprkos svemu, da nemamo taj program u klubu smatramo da bi bili puno siromašniji kroz naš rad – ističe Josipa.

I JA TO MOGU I DOBRO ZNAM…

**Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.