Što su crvotočine: Mogu li nas odvesti u druge galaksije?

Uvod u priču

Svi smo barem jednom uz kokice gledali filmove poput Interstellara, gdje glavni junaci prolaze kroz zakrivljeni prostor kako bi u tren oka prešli milijarde svjetlosnih godina. Da, crvotočine su onaj “sveti gral” znanstvene fantastike koji nas tjera da se zapitamo: je li svemir zapravo pun prečaca ili smo samo gledali previše filmova na IMDb-u? Zamislite crvotočinu kao kozmički tunel koji spaja dvije udaljene točke u svemiru, omogućujući vam da izbjegnete onih dosadnih par milijardi godina putovanja brzinom svjetlosti.

Najluđe činjenice

Crvotočine nisu samo plod mašte scenarista, već ozbiljna matematička mogućnost unutar Einsteinove opće teorije relativnosti. Evo nekoliko činjenica koje će vas natjerati da preispitate svoje poimanje stvarnosti:

• Einstein-Rosenov most: Upravo tako znanstvenici službeno nazivaju crvotočine. Zvuči kao naziv za neki skupi most u Njemačkoj, a zapravo se radi o teoretskom prolazu kroz prostor-vrijeme.
• Nestabilnost: Crvotočine su, prema trenutnim spoznajama, nevjerojatno nestabilne. Čim bi jedan foton pokušao proći kroz njih, one bi se vjerojatno urušile same u sebe.
• Potrebna energija: Da bismo održali crvotočinu otvorenom, trebala bi nam “egzotična materija” s negativnom gustoćom energije. Zvuči kao nešto što se prodaje u trgovinama zdrave hrane, ali je zapravo najtvrđa fizika.

Urbani mitovi i teorije

Internet je prepun teorija zavjere, a crvotočine su omiljena tema teoretičara koji vjeruju da vlade već koriste ove prolaze za putovanje na Mars ili čak u druge dimenzije. Jedna od popularnijih teorija sugerira da su crne rupe zapravo “ulazna vrata” crvotočina. Prema nekim tumačenjima, ako preživite spaghetifikaciju (proces rastezanja tijela u crnoj rupi, što zvuči jednako bolno koliko i zvuči), možda biste mogli izaći na drugom kraju svemira u nekom drugom vremenu. Više o tome kako svemir funkcionira u teoriji možete pronaći na stranicama History Channela.

Što kaže znanost i povijest

Povijest istraživanja crvotočina seže u 1935. godinu, kada su Albert Einstein i Nathan Rosen shvatili da jednadžbe gravitacije dopuštaju postojanje “tunela”. Ipak, moderna znanost je puno opreznija. Iako matematika kaže “može”, fizika kaže “teško”. Prema podacima NASA-e, iako nismo pronašli niti jednu crvotočinu, njihovo postojanje nije suprotno zakonima fizike. Problem je što su one mikroskopske veličine, ako uopće postoje, pa bi nam za prolazak kroz njih trebalo nešto malo više od običnog svemirskog broda – vjerojatno tehnologija koju ćemo razviti za par milijuna godina, ako se dotad ne uništimo sami.

Zaključak

Dakle, možemo li sutra na kavu u drugu galaksiju koristeći crvotočinu? Kratak odgovor je: ne. Dugi odgovor je: vjerojatno nikada. No, ljepota znanosti je upravo u toj neizvjesnosti. Dok čekamo da netko u garaži slučajno stvori stabilnu crvotočinu, preostaje nam uživati u maštanju i znanstvenim filmovima. Možda su crvotočine samo kozmička šala svemira koja nas tjera da gledamo u zvijezde i pitamo se što se krije iza horizonta. Do tada, ostaje nam putovati avionom – sporije je, ali barem nećemo završiti kao kvantna prašina u nekoj drugoj dimenziji.