„Žuti” slikar koji šalje svoje boje u dubine ljudskih srca

Jackson Pollock i početak akcijskog slikarstva

Jackson Pollock veliki američki slikar koji je stvorio svoja najznačajnija djela kao apstraktni ekspresionista, odnosno akcioni slikar. Njegov opus imao je snažan utjecaj na modernu umjetnost 20. stoljeća. Kažu da je ovaj stil slikanja pronašao sasvim slučajno. Prilikom oslikavanja nekog murala, zagledao se u kapi boje koje su s kista padale na pod i oduševio se onim što je nastalo. Odluči pokušati napraviti sliku na isti način. Po podu postavi ogromna platna i po njima je izlijevao i nanosio boje, ponekad ih miješajući sa materijalima poput pijeska ili smrvljenog stakla.
Za slikanje je, osim šake i zgloba, koristio cijelo svoje tijelo, uz samo jedno pravilo: kistove, palete i ostali slikarski alat izbacio je iz upotrebe te se počeo služiti štapovima, zidarskim kašikama i kuhinjskim noževima.

Anđelo Jurlina – Briševski Pollock

Emocije pretočene u boje

Anđelo Jurlina, kako ga iz milja zovu prijatelji, Pollock iz Briševa, slijedom Jacksona Pollocka s bojama po platnima izljeva sve radosti i tuge, sve traume i tegobe, sav rat još ostao kao modrice na duši, zdraveći je. Boje su to koje govore Anđelkov život, govore njega, ogledalo su njegovoga srca, srca simpatičnog slikara Jurline kojeg prijatelji još zovu “Žuti”. Da, baš kao i Roberta Prosinečkog.

Kritički osvrt na slikarski stil

Ne mogu se ne složit s osvrtima nekih od značajnih likovnih kritičara, povjesničara umjetnosti i, i sam doći do spoznaje da je njegov, Anđelov pastuozan potez kista dinamičan, silovit, nemiran, a forma nejasna. Time kompozicija postaje mistična, tajnovita. Kolorit je bogat, razliven dok je faktura izrazito reljefna. „ Do jučer” skriveni talent slikanja u kontekstu jedne suptilne intuicije koja je Anđelu vrlo svojstvena, otkriva se pred nama otkrivajući nam svo bogatstvo unutarnjega svijeta Anđela Jurline.

Slikarstvo kao svemir emocija

Slikarstvo je neistraženi svemir. U dijelu slikarskoga svemira A. J., nevjerojatna je vještina kojom se služi bojama, samouk slikar iz Briševa, a iz svakog njegovog poteza kistom, puštenim kao iz nekoga zatočeništva bojama, pršti energija svojstvena samo majstorima ulja. Uvodi nas u svoj misteriozni svijet, u dio svog slikarskoga svemira. Svaki je realizam u njegovim slikama anakronizam. Svojim slikama ne daje imena, ostavlja nama koji ih poput kakvoga znatiželjnog detektiva istražujemo i dajemo im imena prema doživljaju koje su ostavile na nas.
Picasso je znao reći: “Ako je slika lijepa, onda s njom nešto nije u redu”. Anđelove slike odišu snagom ekspresije. Svakim danom sve više zadivljuje svijet umjetnosti, cijenjen upravo zbog svoje spontanosti, iskrenosti i prirodnosti što je publika i kritika itekako prepoznala.
„Cilj umjetnosti nije da predstavi vanjsku pojavnost stvari, nego njihov unutarnji značaj.” – Aristotel.
„Žuti” slikar, Briševski Jackson Pollock, u svom umjetničkome svemiru i ne samo u njemu, sjajna je likovna zvijezda koja sjaji kreativnim svemirom, sjaji dušom i srcem, sjaji neizmjernom ljudskosti, kog dotaknu dragi Bog talentom da šalje svoje boje u dubine ljudskih srca.