Ministarstvo gospodarstva sustav baznih cijena predstavlja kao trajno rješenje za zaštitu potrošača i smanjenje inflatornih pritisaka. Udruga Glas poduzetnika traži odgovor na jednostavno pitanje:
Koliko će taj sustav koštati obrtnike, mikro i male poduzetnike – i tko će taj trošak na kraju platiti?
Troškovi sustava baznih cijena
Sidrene cijene prestaju vrijediti 17. studenoga, ali administrativne obveze ostaju kroz sustav baznih cijena i objavu cjenika. Ministarstvo tvrdi da je riječ o minimalnom trošku.
Ako je trošak minimalan – pokažite izračun.
Ako je mjera razmjerna – pokažite analizu učinka na malo gospodarstvo.
Ako koristi nadmašuju troškove – objavite računicu.
Direktni i indirektni troškovi za poduzetnike
Koliko koštaju prilagodbe cjenika, mrežnih stranica i računalnih programa? Koliko dodatnih radnih sati nastaje? Koliko će obrtnika i mikro poduzetnika morati angažirati vanjsku pomoć?
UGP je te podatke već tražio. Umjesto njih dobivamo prezentacije o koristima sustava za potrošače, inspekcijski nadzor i državno praćenje tržišta.
Graf inflacije nije MSP test. Korist za državni nadzor nije analiza troška za poduzetnika.
Transparentnost poslovanja i kvaliteta propisa
Posebno zabrinjava izjava državnog tajnika Ivana Rakocije da oni koji su dosad poslovali transparentno i pošteno „sigurno neće imati primjedbe na uvođenje ovih pravilnika“.
Primjedba na propis nije dokaz nepoštenog poslovanja.
Poduzetnik može uredno plaćati poreze, poštovati propise i transparentno poslovati, a istodobno potpuno legitimno pitati koliko ga nova obveza košta, je li razmjerna i postoji li manje opterećujuće rješenje.
Transparentnost poslovanja i kvaliteta propisa dvije su različite stvari. Upravo će oni koji posluju zakonito i transparentno snositi troškove prilagodbe cjenika, mrežnih stranica, poslovnih sustava i dodatnog administrativnog rada.
Ako Vlada želi ozbiljno govoriti o inflaciji, mora analizirati sve njezine izvore – uključujući energiju, troškove rada, domaću potražnju i fiskalnu politiku države.
Složen makroekonomski problem ne može se svesti na još jednu cijenu na cjeniku malog poduzetnika.
Mjere koje se predstavljaju kao zaštita potrošača, bez jasne analize troška, učinka i alternativa, ostaju regulatorna kozmetika. Još jedan podatak na cjeniku neće smanjiti poreze, cijenu energije ni troškove rada. Može, međutim, stvoriti novi administrativni posao i novi trošak.
A taj trošak ne nestaje. Poduzetnik ga može neko vrijeme apsorbirati kroz vlastitu maržu, ali dodatni troškovi poslovanja mogu se preliti i na krajnjeg kupca.
Potrošače se ne štiti tako da se poduzetnicima bez dokazane koristi povećavaju troškovi.
Nedostatak dijaloga i zahtjevi UGP-a
Ministarstvo istodobno govori o „kontinuiranom dijalogu s gospodarstvom“, a u službenim razgovorima navodi HOK, HGK i HUP. UGP i druge neovisne udruge šalju zahtjeve, analize i upozorenja, ali ostaju izvan ključnih razgovora o pravilima koja će njihovi članovi morati provoditi i plaćati.
Ako će mali poduzetnici ova pravila provoditi i financirati, moraju sudjelovati i u njihovu oblikovanju.
UGP podržava jasne cijene i zaštitu potrošača. Upravo zato tražimo da svaka nova obveza ima jasno obrazloženje, procjenu učinka, izračun troška i dokaz da donosi razmjernu korist.
Ostajemo pri zahtjevu da se obrtnike te mikro, male i srednje poduzetnike izuzme od obveze baznih cijena i dodatnih digitalnih obveza koje takvu korist nemaju.
Ministre, pokažite računicu.
Ne možete nam propisati račun, a odbijati pokazati računicu.
Ne možete govoriti o dijalogu, a birati koga ćete saslušati.
I ne možete legitimnu primjedbu na propis predstavljati kao pitanje poštenja onih koji ga moraju provoditi i plaćati.
Dosta je birokracije. Pustite ljude da rade.
