Najvažnije su prve dvije?
Pametni telefoni, tableti i drugi digitalni uređaji postali su sastavni dio svakodnevnog života, pa se sve češće nalaze i u rukama najmlađih. Ipak, novo opsežno istraživanje britanskih znanstvenika upozorava da redovita izloženost ekranima tijekom prve dvije godine života može biti povezana s nizom nepovoljnih posljedica za razvoj djece te da bi upravo u tom razdoblju korištenje digitalnih sadržaja trebalo svesti na najmanju moguću mjeru.
Istraživači s nekoliko britanskih sveučilišta analizirali su velik broj dosadašnjih znanstvenih radova kako bi procijenili što se danas sa sigurnošću zna o utjecaju ekrana na razvoj dojenčadi i male djece. Zaključuju da nema dovoljno kvalitetnih dokaza koji bi opravdali redovito korištenje ekrana u toj dobi, dok se istodobno u brojnim istraživanjima ponavlja korelacija između duljeg vremena provedenog pred ekranima i različitih razvojnih izazova.
Vrijeme pred ekranom često zamjenjuje ono što je djetetu najpotrebnije
Prema autorima istraživanja, problem nije isključivo u samom uređaju, već i u činjenici da vrijeme provedeno uz ekran često istiskuje aktivnosti koje su ključne za zdrav razvoj, posebice govornih vještina. Razgovor s roditeljima, zajednička igra, čitanje slikovnica, istraživanje okoline i slobodno kretanje važni su za razvoj govora, pažnje, motoričkih sposobnosti i emocionalne povezanosti.
Stručnjaci upozoravaju da djeca koja provode više vremena uz digitalne sadržaje mogu imati manje prilika za spontanu komunikaciju i učenje neposrednim iskustvom. Upravo su takve svakodnevne interakcije temelj razvoja u tim za razvoj ključnim, inicijalnim godinama života.
Moguće posljedice na san, zdravlje i razvoj
Istraživanje navodi kako se češća uporaba ekrana povezuje sa slabijom kvalitetom sna, većim rizikom od prekomjerne tjelesne težine, nižom razinom tjelesne aktivnosti te mogućim poteškoćama u razvoju govornih i društvenih vještina. U fokus dolaze i pitanja vezana uz rizike oftalmološke prirode te mogućnost da pretjerana stimulacija otežava koncentraciju, umirivanje djeteta i uspostavljanje urednog bioritma.
Autori upozoravaju i na sve češću, a štetnu, praksu korištenja mobitela ili tableta za umirivanje djece tijekom svakodnevnih situacija. Smatraju da bi dijete u takvim trenucima prvenstveno trebalo dobiti regulaciju u kontaktu s roditeljskom ili skrbničkom figurom, a ne u digitalnom sadržaju.
Potrebne jasnije preporuke za roditelje
Iako postoje službene smjernice koje savjetuju izbjegavanje ekrana prije druge godine života, istraživači ističu da pojedine iznimke mogu stvoriti dojam kako je redovita uporaba digitalnih uređaja korisna ili potpuno bezopasna. Zbog toga predlažu da se preporuke dodatno pojasne kako bi roditelji dobili jednostavne i nedvosmislene smjernice.
Naglašavaju pritom da cilj nije stvarati osjećaj krivnje kod roditelja, nego im pružiti bolju podršku u odgoju uz praktične savjete. U današnjem okruženju, u kojem su digitalni uređaji prisutni gotovo na svakom koraku, mnogim je obiteljima teško u potpunosti izbjeći njihovu uporabu kada je riječ o djeci.
Istraživači ujedno pozivaju zdravstvene i obrazovne institucije na intenzivniji razvitak programa koji će roditeljima pomoći prepoznati zdrave navike u korištenju tehnologije od najranije dobi. Smatraju i da bi tehnološki moguli trebali odgovornije označavati sadržaje namijenjene djeci, poglavito kada se oni predstavljaju prikladnima za najmlađi uzrast.
Važno je istaknuti da pregled dosadašnjih istraživanja nije dokazao izravnu uzročno-posljedičnu vezu između izloženosti ekranima i razvojnih poremećaja. Međutim, autori smatraju da trenutačni znanstveni dokazi opravdavaju poziv na oprez te preporučuju da djeca mlađa od dvije godine ne provode redovito vrijeme pred ekranima, osim u ograničenim situacijama poput videopoziva s članovima obitelji.
