Prokletstvo faraona Tutankamona: Mit ili stvarna prijetnja?

Uvod u neobjašnjivo

Kada su 1922. godine Howard Carter i Lord Carnarvon zakoračili u netaknutu grobnicu dječaka-kralja Tutankamona, nisu samo otkrili neprocjenjivo blago antičkog Egipta, već su, prema mnogima, otvorili vrata nečemu zlokobnom. Dok je zlatna maska faraona izranjala iz tame, svijet je bio opijen fascinacijom, no ubrzo je tu fascinaciju zamijenila hladna jeza. Priče o “faraonovom prokletstvu” počele su kružiti kao vatra, a niz neobjašnjivih smrti onih koji su oskvrnuli posljednje počivalište kralja počele su podgrijavati sumnju da drevne sile nisu blagonaklone prema onima koji remete njihov mir.

Kronologija događaja

Sve je počelo idilično, no sjena smrti nadvila se vrlo brzo nakon otvaranja grobnice u Dolini kraljeva. Slijed događaja koji su uslijedili postao je temelj legende:

• 1923. godina: Lord Carnarvon, financijer ekspedicije, umire u Kairu nakon uboda komarca koji se inficirao. U trenutku njegove smrti, u Kairu je navodno nestalo struje, a njegov pas u Engleskoj zavijao je u agoniji u točno istom trenutku.
• 1924. godina: Hugh Evelyn-White, jedan od prvih koji je ušao u grobnicu, oduzima si život ostavivši poruku: “Podlijegao sam prokletstvu koje me prisililo da nestanem.”
• 1929. godina: Richard Bethell, Carterov tajnik, pronađen je mrtav u svom krevetu pod sumnjivim okolnostima gušenja, unatoč dobrom zdravlju.

Ove događaje pažljivo su pratili tadašnji mediji, a više o arheološkim činjenicama tog doba možete saznati na službenoj stranici o Tutankamonu na Wikipediji.

Glavne teorije i sumnjivci

Teorije o porijeklu prokletstva variraju od natprirodnog do gotovo znanstvenofantastičnog. Neki vjeruju da su stari Egipćani koristili drevnu alkemiju i magijske zaštite kako bi zaštitili svoje vladare od pljačkaša grobova. Druga teorija sugerira da su u grobnici bile pohranjene visoko toksične plijesni ili drevni patogeni koji su stoljećima mirovali, čekajući da ih netko udahne. Postoji i sumnja u tzv. “teoriju zračenja”, koja pretpostavlja da su grobnice bile obložene materijalima koji emitiraju opasne razine radona. Detaljnije analize povijesnog konteksta potražite u arhivi Britanskog muzeja.

Znanstvena i logična objašnjenja

Znanost, s druge strane, nudi mnogo prizemnija objašnjenja. Većina povjesničara i znanstvenika danas odbacuje ideju o magičnom prokletstvu, ukazujući na statističku vjerojatnost. Od 58 osoba koje su bile nazočne otvaranju grobnice, samo ih je osam umrlo u idućem desetljeću, dok je sam Howard Carter, koji je grobnicu najviše “oskvrnuo”, poživio još 17 godina nakon otkrića. Najvjerojatnije objašnjenje leži u Aspergillus flavus, vrsti gljivice koja može uzrokovati respiratorne probleme kod ljudi s oslabljenim imunitetom, što je možda pogodilo one koji su dulje boravili u zatvorenim, ustajalim prostorima grobnice bez adekvatne ventilacije. O ovim biološkim aspektima više možete pročitati na portalima kao što je Nature.

Zaključak

Je li Tutankamonovo prokletstvo tek plod bujne mašte novinara s početka 20. stoljeća ili u tim starim zidovima doista leži prastara zaštita koju suvremena znanost još ne može dokučiti? Dokazni materijali vuku na stranu logike i statistike, no misterij ostaje ukorijenjen u ljudskoj psihi. Možda prokletstvo nije u samoj grobnici, već u našoj dubokoj potrebi da vjerujemo kako neke tajne povijesti jednostavno trebaju ostati zauvijek zakopane u pijesku.