Paradoks strijele vremena: Zašto se sjećamo prošlosti?

Uvod u priču

Jeste li ikada poželjeli vratiti vrijeme unatrag, barem onih pet minuta nakon što ste poslali poruku bivšoj ili bivšem? Svi smo bili tamo. No, dok naša sjećanja na te blamaže ostaju kristalno jasna, naša sposobnost da se “sjećamo” sutrašnjice ravna je nuli. Zašto zapravo jurimo kroz vrijeme samo u jednom smjeru? To je onaj vječni, pomalo iritantni paradoks strijele vremena koji znanstvenike drži budnima noćima, dok mi ostali samo pokušavamo shvatiti zašto kava uvijek postaje hladna, a soba se sama od sebe pretvara u nered.

Najluđe činjenice

Vrijeme je zapravo poprilično čudna pojava, a činjenice oko njega mogle bi vas natjerati da preispitate vlastitu egzistenciju:

• Vrijeme ne teče istom brzinom za svakoga. Prema NASA-inim istraživanjima, astronauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji stare mrvicu sporije od nas koji smo prikovani za Zemljino tlo.
• Entropija je glavni krivac za naš jednosmjerni put. Svemir teži neredu, a taj proces je nepovratan – baš kao što ne možete “odmiješati” jaje nakon što ste ga razbili u tavu.
• Postoji pojam nazvan “blok-svemir”, gdje prošlost, sadašnjost i budućnost postoje istovremeno, poput kadrova na filmskoj vrpci, a mi smo samo svjetlo projektora koje prolazi kroz njih.

Urbani mitovi i teorije

Kada znanost postane previše komplicirana, internet uskače s teorijama zavjere. Najpopularnija od njih je ona o Mandela efektu, gdje hrpa ljudi kolektivno pamti događaje koji se nikada nisu dogodili (poput onog poznatog crtića o medvjedićima koji se zapravo zovu Berenstain, a ne Berenstein). Neki teoretičari tvrde da je to dokaz da se “vremenska linija” mijenja ili da smo slučajno skliznuli u paralelni svemir. Iako zvuči kao scenarij za loš ZF film, zanimljivo je koliko se ljudi kune u ove “lažne uspomene”. Više o ovim fascinantnim fenomenima možete istražiti na Wikipediji.

Što kaže znanost i povijest

Fizika nam govori da većina zakona prirode radi savršeno i kada bi se vrijeme vrtjelo unatrag. Jedina iznimka je Drugi zakon termodinamike. Ukratko: nered (entropija) u zatvorenom sustavu uvijek raste. To je naša “strijela vremena”. Povijesno gledano, filozofi poput Aristotela razbijali su glavu ovim pitanjem, a kasnije je i Einstein svojim teorijama relativnosti potpuno izokrenuo našu percepciju prošlosti i budućnosti. Ako vas zanima kako su veliki umovi kroz povijest mijenjali naš pogled na stvarnost, bacite oko na arhivu History Channela.

Zaključak

Dakle, zašto se možemo sjećati prošlosti, a ne budućnosti? Jednostavno rečeno: sjećanja su zapravo samo fizički tragovi u našem mozgu koji su nastali kao rezultat povećanja entropije. Naš mozak je stroj za bilježenje nereda, a budućnost je još uvijek “neuredna” i neispisana. Možda je i bolje tako – zamislite stres koji bismo imali da se sjećamo ponedjeljka koji tek dolazi! Dok čekamo da nas netko prosvijetli s putovanjem kroz vrijeme, preostaje nam samo uživati u ovom jednosmjernom putovanju i truditi se da u sadašnjosti radimo što manje gluposti kojih ćemo se morati sjećati.