U ponedjeljak, 12. listopada, na velikoj sceni Gradskog dramskog kazališta Gavella ponovno igraju Mirisi, zlato i tamjan Slobodana Novaka, u režiji Zrinka Ogreste. Predstava započinje u 19.30 sati, a na rasporedu je i dan poslije, 13. listopada, također u istome terminu.
Ova izvedba zauzima posebno mjesto u ovogodišnjem Gavellinu repertoaru. Ogresta se njome prvi put okušao kao kazališni redatelj, a i posthumno ostaje zapamćena kao njegov posljednji redateljski projekt. Praizvedena je 23. travnja 2026. godine.
Priča neiscrpiva za jednu interpretaciju
Novakov roman objavljen je 1968. godine i odavno je našao neosporivo mjesto u kanonu hrvatske književnosti. No Mirisi, zlato i tamjan nisu tekst koji se ikako može zatvoriti u određenu ladicu. Ispreplitanje politike i društvene kritike, ali i vrlo intimnih silnica samoće, kompleksnih međuljudskih odnosa, prolaznosti i ljudima koji pokušavaju živjeti s okolnostima koje nisu sami birali priči daju upečatljivost.
U fokusu radnje je Mali, slučajni skrbnik teško bolesne Madone Markantunove. Na njihovu odnosu počiva okosnica radnje, ali se kroz nju spretno otvara niz drugih pitanja. Tko o kome ovisi, koliko dugo čovjek može izdržati u okolnostima koje mu ne odgovaraju i što se događa onda kada je privatni život neodvojiv od dimenzije vremena u kojem pojedinac živi?
Novakova nam priča i danas otvara pregršt prostora za čitanje u novome ključu.
Od romana do pozornice
Dramatizaciju predstave potpisuje Tomislav Zajec, a Ogresta je, uz režiju, sudjelovao i u radu na samoj dramatizaciji. Za glazbenu komponentu zaslužan je Mojmir Novaković, dok scenografiju potpisuje Stefano Katunar, a kostimografiju Tea Bašić Erceg.
Na sceni se pojavljuju Filip Križan kao Mali i Anja Šovagović Despot kao Madona Markantunova. U ostalim ulogama imat ćemo prilike gledati Nelu Kocsis, Ivanu Roščić, Borisa Svrtana, Lanu Meniga, Sinišu Ružića, Ivicu Pucara i Ivana Grčića.

Anja Šovagović Despot u posebnoj ulozi
Za Anju Šovagović Despot ova predstava nosi još jednu posebnost. Naime, njome obilježava jubilarnih 40 godina umjetničkog rada u glumačkom ansamblu Gavelle.
Njena Madona Markantunova nije tek jedan od likova oko kojih je građena reinterpretacija. Ona je lik čija je dinamika odnosa s Malim pokretačka sila fabule na sceni. U tom odnosu nema jednostavnih podjela na krivca i žrtvu. Ta proturječna i mjestimice možda i neugodna bliskost čini ga zanimljivim.
Ogresta u drugačijem mediju
Zrinko Ogresta publici je poznat prvenstveno kao filmski redatelj i scenarist, pa je njegov susret s Gavellom dodatno interesantan. Mirisi, zlato i tamjan bili su njegov prvi kazališni redateljski projekt.
Odabir Novaka nije slučajan izbor. Ogrestin rukopis ovdje valja promatrati kroz prizmu onoga što je ostalo na pozornici. Ne nužno kroz naknadno pripisivanje značenja predstavi, nego kroz konkretan kazališni rad koji je napravio zajedno s glumcima i suradnicima.

Bez potrebe za prenaglašenim efektima
Mirisi, zlato i tamjan nisu priča koja počiva na brzini ritma i nizanju obrata. Njezina se napetost nijansirano gradi sporije, kroz situacije i odnose.
Kada predstava ne pokušava stalno privlačiti pažnju, gledatelj se može više usredotočiti na ono što se događa među likovima. Na njihove navike, međusobne odnose i promjene koje se zbivaju suptilno.
Novakov predložak pritom ostaje dovoljno otvoren da se u njemu mogu prepoznati različita vremena. Politički okvir romana pripada svojoj epohi, ali pitanja usamljenosti, upućenosti na pomoć drugoga, kompleksnosti osobnih izbora i potrebe za bliskošću nisu minula s vremenom u kojem je roman napisan.
Dva dana u Gavelli
Zagrebačka će publika predstavu moći pogledati 12. i 13. listopada na velikoj sceni Gavelle, oba dana u 19.30 sati. Predstava traje sat i 40 minuta.
Dva nadolazeća listopadska termina tako ponovno otvaraju mogućnost da se vidi predstava koja zauzima posebno mjesto u Ogrestinu opusu, ali i u novijem repertoaru Gavelle. Mirise, zlato i tamjan pritom ne valja promatrati kroz okolnost posljednjeg redateljskog rada Zrinka Ogreste ili originalnog literarnog predloška. Predstava ima vlastiti život, a Novakova priča i dalje posjeduje neiscrpnu fleksibilnost da izdrži novo čitanje.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije.
