Govor kao važan dio identiteta
Kaljski govor, poznat među izvornim govornicima kao kuski jazk, odnedavno je i službeno prepoznat kao dio hrvatske nematerijalne kulturne baštine. Upisom u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske potvrđena je njegova posebnost, ali i važnost koju ima za identitet mjesta Kali na otoku Ugljanu te za očuvanje lokalne kulturne i povijesne baštine.
Odluka Ministarstva kulture i medija nije tek formalno lokalnom govoru, već svojevrsno priznanje da je riječ o jezičnom nasljeđu koje se desetljećima prenosilo usmenom predajom, oblikovalo svakodnevni život stanovnika i ostalo važnim dijelom kolektivnog identiteta kaljske zajednice.
Posebnosti koje ga izdvajaju među otočnim govorima
Kaljski govor pripada srednjočakavskom dijalektu čakavskoga narječja hrvatskoga jezika. Iako dijeli zajedničke značajke s drugim čakavskim govorima, tijekom povijesti razvio je niz vlastitih jezičnih posebnosti.
Njegova se posebnost očituje na više razina – od glasovnog sustava i prozodije do gramatičkih oblika i rječnika. U njemu su sačuvani brojni arhaični hrvatski izrazi koji svjedoče o starijim slojevima hrvatskoga jezika, ali i riječi romanskoga podrijetla, što odražava višestoljetne kulturne i povijesne kontakte jadranskoga prostora. U manjoj su mjeri prisutni i turcizmi.
Upravo takva slojevitost kaljskoga govora čini ga vrijednim predmetom proučavanja, ali i živim svjedočanstvom povijesti otoka i njegovih stanovnika.
Tragovi govora u dokumentima starim stoljećima
Da kaljski govor nije tek suvremena lokalna varijanta jezika, potvrđuju i povijesni izvori. Njegova se višestoljetna tradicija može pratiti u različitim pisanim dokumentima, među kojima su oporuke, matične knjige, matrikule i kapituli bratovština.
Takvi zapisi, nastajali od 14. stoljeća pa sve do početka 20. stoljeća, pružaju vrijedan uvid u jezik i život lokalne zajednice. Osim administrativnih i crkvenih zapisa, tragovi kaljskoga govora sačuvani su i u hrvatskoj književnosti. Povijesna dokumentiranost tako dodatno potvrđuje kontinuitet govora i njegovu sraslost s razvojem samoga mjesta. Jezik se pritom pokazuje kao živo tkivo svojevrsnog arhiva kolektivnog iskustva.
Inicijativa je potekla iz same zajednice
Zaštita kaljskoga govora nije došla isključivo kao institucionalna odluka, već je inicijativa za njegov upis u Registar kulturnih dobara pokrenuta među ljudima koji ga koriste, proučavaju i nastoje prenijeti novim naraštajima.
U inicijativu su se uključili učitelji i profesori Osnovne škole „Valentin Klarin“ Preko i Područne škole Kali, Sveučilište u Zadru, Narodna knjižnica Kali, Matica umirovljenika Kali, Turistička zajednica i Općina Kali. Očuvanje jezika nije moguće promatrati odvojeno od lokalne zajednice.
Valja istaknuti činjenicu da su u proces uključene obrazovne i kulturne institucije. Kroz njih se otvara prostor da se lokalni govor ne zadrži samo među starijim generacijama, nego da postane dio svakodnevnog kulturnog i obrazovnog života mjesta.
Od „Kalipedije“ do „Kualjske beside“
Očuvanje kaljskoga govora posljednjih se godina nastoji povezati i s novijim tehnologijama te suvremenim načinima komunikacije. Među projektima koji tome pridonose ističe se „Kalipedija“, mrežni rječnik koji, uz jezičnu građu, donosi i zvučne zapise.
Takvi su projekti od posebne vrijednosti jer dokumentiraju ne samo način na koji su pojedine riječi zapisane nego i njihov izgovor. Time se čuva autentičnost govora i stvara materijal koji može biti koristan budućim istraživačima, ali i samim mještanima.
Projekt „Kalirama“, kao i inicijativa „Kualjska besida“, dodatno usmjeravaju pozornost na živu uporabu govora. Posebno je važno uključivanje djece i mladih, jer se budućnost svakoga lokalnog govora u konačnici određuje time hoće li ga nove generacije nastaviti koristiti.
Zaštita ne podrazumijeva da govor treba konzervirati
Upis u Registar kulturnih dobara stoga se može promatrati kao važan korak u očuvanju kaljskoga govora, a nikako završetak tog procesa. Nematerijalna kulturna baština postoji samo dok je zajednica koristi, prenosi i prilagođava vlastitom vremenu i potrebama.
Za kaljski govor to znači da njegova zaštita nije samo pitanje urednog arhiviranja starih riječi i gramatičkih oblika. Jednako je važno stvoriti uvjete u kojima će se kuski jazk i dalje čuti na ulicama, u obiteljima, među prijateljima, u školi i u svakodnevnom životu. Uvrštavanje u Registar kulturnih dobara zato nosi širu poruku. Lokalni govor nije tek trag prošlosti, nego živi dio identiteta zajednice. U vremenu kada globalizacija i standardizacija jezika postupno sužavaju prostor za male lokalne govore, očuvanje kaljskoga predstavlja i čuvanje jedinstvenog pogleda na povijest, kulturu i život jednog dalmatinskog mjesta
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije.
