Google efekt: Kako internet mijenja način na koji pamtimo

Uvod u priču

Sjetite se trenutka kada ste zadnji put morali zapamtiti broj telefona svoje simpatije iz osnovne škole. Vjerojatno ste ga znali napamet, bez greške, dok ste istovremeno žvakali gumu i razmišljali o pobjedi na satu tjelesnog. A danas? Danas jedva pamtimo i vlastiti broj mobitela ako ga nismo spremili u kontakte. Dobrodošli u eru u kojoj nam je mozak postao poput pretrpanog hard diska koji se oslanja na “cloud” servis koji se zove Google.

Internet nije samo promijenio način na koji naručujemo pizzu ili gledamo mačke kako sviraju klavir; on je doslovno hakirao našu biologiju. Naš mozak, taj nevjerojatni organ koji je evoluirao da preživljava u divljini, sada se bori s informacijskim tsunami valom. Postajemo li gluplji ili smo samo postali puno efikasniji u “outsourceanju” memorije?

Najluđe činjenice

Jeste li znali da nam je pažnja danas kraća od one u zlatne ribice? Dok se taj podatak često koristi kao hiperbola, istraživanja pokazuju da smo postali majstori u brzom skeniranju informacija umjesto dubokog čitanja. Evo nekoliko bizarnih crtica o tome kako funkcioniramo u 21. stoljeću:

• Google efekt: Istraživanja su pokazala da ljudi automatski zaboravljaju informacije za koje znaju da ih mogu lako pronaći na internetu. Naš mozak jednostavno “briše” taj podatak jer ga smatra nepotrebnim za pohranu.
• Digitalna amnezija: Prema istraživanjima tvrtke Kaspersky, više od 90 posto ljudi koristi internet kao produžetak vlastitog mozga, nazivajući ga “digitalnim pamćenjem”.
• Multitasking je mit: Vjerujemo da radimo više stvari odjednom, ali naš mozak zapravo samo brzo prebacuje fokus, što dovodi do pada kognitivnih sposobnosti. Detaljnije o tome kako funkcionira naša pažnja možete pročitati na Psychology Today.

Urbani mitovi i teorije

Kao i za sve što nam mijenja život, i oko interneta su se isplele brojne teorije zavjere i urbani mitovi. Najpopularniji mit je onaj da ćemo uskoro postati “zombiji” bez ikakve sposobnosti pamćenja. Teorija kaže da će nas umjetna inteligencija toliko razmaziti da ćemo zaboraviti kako vezati vezice na cipelama, a kamoli riješiti jednadžbu.

Postoji i ona intrigantna teorija o kolektivnoj inteligenciji, gdje internet vidimo kao svojevrsni “globalni korteks”. Neki futurologi tvrde da se ne trebamo bojati gubitka memorije, već da se zapravo spajamo u jedan veliki, planetarni mozak. Zvuči kao scenarij za film s IMDb liste najgledanijih SF naslova, ali granica između znanstvene fantastike i stvarnosti nikada nije bila tanja.

Što kaže znanost i povijest

Povijest nam govori da ovo nije prvi put da smo “izgubili” vještinu. Kada je Sokrat kritizirao pisanje, tvrdio je da će ono uništiti ljudsko pamćenje jer ljudi više neće vježbati um. Danas se smijemo toj ideji, ali znanost potvrđuje da se struktura mozga zaista mijenja – to se zove neuroplastičnost.

Znanstvenici s prestižnih instituta, poput onih koje okuplja Wikipedia u svojim člancima o kognitivnoj znanosti, ističu da mozak ne gubi kapacitet, već ga optimizira. Umjesto da pamtimo “što” (činjenice), naš mozak se fokusira na “gdje” (gdje pronaći informaciju). To je vještina navigacije kroz znanje, a ne gubitak znanja. Mi smo postali bibliotekari vlastitih života, a ne samo skladišta podataka.

Zaključak

Dakle, trebamo li se zabrinuti jer se ne možemo sjetiti imena glumca iz filma koji smo gledali prije deset minuta? Vjerojatno ne. Internet nije napravio rupu u našem mozgu, već nam je dao alat da oslobodimo prostor za kreativnije i kompleksnije razmišljanje. Dokle god znamo postaviti pravo pitanje (a Google je tu da nam da odgovor), naš mozak ostaje briljantan stroj za povezivanje točkica.

Sljedeći put kad posegnete za mobitelom kako biste provjerili tko je napisao pjesmu koju slušate, nemojte se osjećati loše. Vi samo koristite svoj vanjski tvrdi disk. Samo pazite da povremeno ipak prošetate u prirodi bez mobitela – čisto da mozak ne zaboravi kako izgleda svijet kad nije pikseliziran.