Na sjeveru Istre, nedaleko od Buzeta, smjestio se Hum, malo utvrđeno naselje čiji se današnji izgled u velikoj mjeri oblikovao još u srednjem vijeku. Smješten je na brežuljku iznad doline rijeke Mirne, na području koje je zbog položaja imalo važnu obrambenu ulogu.
Hum se danas često naziva „najmanjim gradom na svijetu”. Naziv je ostao dio njegova turističkog identiteta, iako se u stručnim izvorima Hum opisuje kao naselje, odnosno utvrđeni gradić. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, imao je 52 stanovnika.
Njegova mala površina zapravo je jedan od zanimljivijih parametara kada se govori o povijesti mjesta. Na vrlo ograničenom prostoru sačuvani su ostaci fortifikacija, sakralni objekti, srednjovjekovni elementi urbanizma i tragovi glagoljaške kulture.
Od utvrde do današnjeg Huma
Hum se u pisanim izvorima prvi put spominje 1102. godine, u ispravi akvilejskog patrijarha Ulrika II. Tada se navodi kao Castelum Cholm, što upućuje na njegovu fortifikacijsku funkciju.
Obrambena namjena vidljiva je i danas. Kuće su građene tako da zajedno sa zidinama čine relativno zatvoren sklop. Takva organizacija nije bila posljedica suštog estetskog planiranja, nego i potrebe da se stanovništvo zaštiti u razdoblju kada je valjalo odolijevati napadima naprijatelja.
Današnji ulaz u Hum obilježavaju gradska vrata koja datiraju u šesnaesto.stoljeće. U središtu se nalazi župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, izgrađena početkom 19. stoljeća, dok je zvonik znatno stariji i datira iz 1552. godine.
Humska glagoljaška baština
Hum je posebno važan u okviru proučavanja hrvatske glagoljaške tradicije. Istra je jedno od ključnih područja na kojem se glagoljica koristila kroz dulja razdoblja povijesti, osobito u liturgiji i crkvenoj pismenosti.
Jedan od poznatijih spomenika nalazi se izvan samoga naselja. Crkva sv. Jeronima potječe iz romaničkog razdoblja, a njezina unutrašnjost sačuvala je ostatke zidnih slika iz 12. stoljeća. Na freskama se ističu prepoznatljivi prizori iz Kristova života i muke.
Za povijest umjetnosti Huma posebno su interesantne glagoljske slikarije u crkvi. Riječ je o zapisima urezanima u zid, koji nisu bili dio izvornog oblikovnog plana i zbog toga mogu pružiti uvid u drugačiju vrstu informacija od onih u službenim povijesnim dokumentima. Dokazuju prisutnost glagoljice u stvarnom životu i izvan formalnih tekstova. Takvi su zapisi od neprocjenjive vrijednosti u istraživanju pismenosti, jezika i društvenog života srednjovjekovne Istre.
Freske koje povezuju različite kulturne utjecaje
Zidne slike u crkvi sv. Jeronima pripadaju romaničkom razdoblju, ali njihova se umjetnička obilježja ne mogu suziti na jasno definiran izvor. U njima se prepoznaju utjecaji različitih kulturnih sredina koje su tijekom srednjega vijeka bile u dodiru s Istrom.
Položaj poluotoka između sjevernog Jadrana i srednjoeuropskog prostora omogućavao je intenzivnu razmjenu ideja i umjetničkih utjecaja. Istra je u različitim razdobljima bila povezana s Akvilejom, Venecijom i drugim političkim i kulturnim središtima onoga doba
Humske freske stoga su zanimljive i kao primjer šireg kulturnog konteksta kojemu je pripadala srednjovjekovna Istra.
Aleja glagoljaša nije srednjovjekovna
Do Huma se iz smjera Roča dolazi Alejom glagoljaša, jedinstvenim spomeničkim kompleksom posvećenim hrvatskoj glagoljaškoj tradiciji.
Iako se njezini kameni spomenici uklapaju u istarski krajolik, Aleja nije ostatak srednjeg vijeka. Nastala je između 1977. i 1985. godine kao projekt Čakavskog sabora. Idejni začetnik bio je književni povjesničar Josip Bratulić, dok je za punu plastiku zaslužan kipar Želimir Janeš.
Na trasi dugoj oko sedam kilometara nalazi se jedanaest obilježja. Svako od njih povezuje određeni motiv s bogatom poviješću glagoljice na ovim prostorima i hrvatske pismenosti.
Aleja je zanimljiv primjer idejnog rješenja kako kulturnu baštinu interpretirati u moderniji kontekst. Umjesto jednog statičnog spomenika u središtu grada, ovime je cijeli put pretvoren u dinamičan prostor posvećen podsjećanju na trajnost njegovanja pismenosti na ovim prostorima,
Župan koji se bira na raboš
Jedan od poznatijih humskih običaja je izbor župana na „leto dan”. Tradicija je povezana sa starijim oblicima lokalne uprave, a danas se održava kao atraktivna kulturna manifestacija.
U ceremoniji važnu ulogu ima raboš, drvena palica s urezanim oznakama. Slični su se predmeti u prošlosti koristili za vođenje različitih vrsta evidencije i računanja, osobito u sredinama u kojima pisani administrativni sustavi nisu bili naširoko dostupni.
Današnji izbor župana nipošto ne predstavlja nastavak srednjovjekovnog političkog sustava u pravnom smislu, već je riječ je o obnovljenom običaju koji se održava kao dio lokalne tradicije i kulturnog identiteta Huma.
Biska, lokalna kapljica koja je postala zaštitni znak
Uz Hum se povezuje i biska, tradicionalna istarska rakija koja se priprema od komovice uz dodatak imele. Piće je posebno povezano s humskim krajem, a njegova se tradicija danas nastavlja lokalnom proizvodnjom i prezentacijom na manifestacijama.
Biska pokazuje i jednu drugu sastavnu stranu baštine. Povijest mjesta koja se oživljava gastronomijom, starim receptima i načinima pripreme hrane i pića, običajima te znanjima koja se prenose na mlađe naraštaje. A to je komponenta čiju važnost kao da prečesto i previdimo.
Zašto zastati u Humu
Obilazak Huma ne iziskuje mnogo vremenski. Povijesna jezgra mala je i većina se znamenitosti nalazi na kratkoj udaljenosti. Vrijedi početi kod gradskih vrata i nastaviti prema središnjem dijelu naselja, gdje se nalaze župna crkva i ostaci fortifikacija. Posebnu pažnju zaslužuje crkva sv. Jeronima izvan grada, osobito zbog romaničkih fresaka i glagoljskih natpisa. Ako vas put nanosi iz smjera Roča, Aleja glagoljaša dodatno vam može baciti svjetlo na kulturni kontekst cijelog područja.
Na kvadraturom relativno malom prostoru moguće je pratiti nekoliko važnih silnica istarske povijesti: razvoj utvrđenih naselja, srednjovjekovnu sakralnu umjetnost, širenje i očuvanje glagoljske pismenosti te novije načine predstavljanja bogate baštine.
Na nekoliko minuta hoda možete zaviriti u jedan sasvim poseban svijet. Hum nudi unikatan spoj različitih povijesnih slojeva o kojima ne dostaje samo pročitati. Vrijedi ih iskusiti.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije.
