Ako je prvi kamen ovogodišnje festivalske kolajne blistao suvremenim i interdisciplinarnim rezom, drugi je nosio sasvim drukčiju vrijednost – onu baštine koja je gotovo mogla nestati.
Nastup Tria Solemnis na povijesnom instrumentu
U crkvi sv. Mihovila na Četiri kantuna nastupio je Trio Solemnis: sopranistica Nina Kobler, violinist Krešimir Marmilić i orguljaš Milan Hibšer. Posebnu težinu večeri dao je povijesni instrument iz 18. stoljeća, povezan s orguljarskom tradicijom škole Petra Nakića.
Spašavanje zaboravljene baštine
Orgulje su desetljećima bile gotovo zaboravljene na tavanu samostana, a prije koncerta fra Niko Barun prisjetio se kako se pobrinuo da budu sačuvane i ponovno dobiju svoje mjesto. Ponekad između baštine koja opstaje i one koja zauvijek nestane stoji samo jedan čovjek koji je u pravom trenutku prepoznao što zapravo ima pred sobom.
Cilj Zadar Organ Festivala
Upravo je ponovno oživljavanje takvih instrumenata jedan od važnih ciljeva Zadar Organ Festivala. Tea Kulaš želi da publika upozna njihov zvuk, povijest i vrijednost, ali i da koncertna uporaba podsjeti koliko ih je važno čuvati.
Program je vodio od Buxtehudea, Bacha i Händela preko Caccinija i Vivaldija do Mozarta, Rheinbergera i Zajca, otkrivajući različite boje Trija Solemnis, ali i samih orgulja.
Trenutak mira uz Vivaldija i Mozarta
Meni se večer ipak zaustavila kod Vivaldijeva Nulla in mundo pax sincera – „Na ovom svijetu nema istinskog mira“.
Ninin sopran, mekan i slatkasto baršunast, violina i stare orgulje u intimnom prostoru sv. Mihovila stvorili su upravo ono za što naslov tvrdi da ne postoji – nekoliko minuta stvarnog mira.
A onda, za kraj, još jednom Mozartova Aleluja.
Jer tradicija nije ono što čuvamo samo zato da bismo gledali unatrag. Ona vrijedi tek onda kada joj ponovno damo glas i prenesemo je dalje – prema nekoj budućoj publici koja će možda tek otkriti što je sve gotovo moglo zauvijek utihnuti.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije.
