Nova godina ponovno pokuca na vrata za treptaj i tada izgovorimo rečenicu koju su prije nas govorile generacije: Kako vrijeme leti.
Čini se kao da vrijeme s godinama sve brže prolazi. Djetinjstvo pamtimo kao razdoblje dugih ljeta i beskrajnih praznika, dok se odrasli često pitaju kako je moguće da je tek završio jedan Božić, a već dolazi sljedeći. Zanimljivo je da se pritom nije promijenilo vrijeme kao takvo. Sat i otkucava istim ritmom kao i prije sto ili tisuću godina. Ono što se mijenja jest naš doživljaj vremena. Taj fenomen proučava kronopercepcija – način na koji ljudski mozak procjenjuje i doživljava protok vremena.
Zašto djeci vrijeme prolazi sporije?
Malo dijete gotovo nikada neće reći da mu godina leti. Naprotiv, čekanje rođendana, ljetnih praznika ili Božića može mu se činiti beskonačnim. Jedan od razloga krije se u činjenici da je djetinjstvo ispunjeno novim iskustvima. Svaki dan donosi nešto što mozak još nije upoznao – nove riječi, igre, prijatelje, mjesta ili vještine. Budući da obrađuje veliku količinu novih informacija, mozak stvara bogata i detaljna sjećanja. Kada se dijete kasnije prisjeća tog razdoblja, ono se čini duljim jer je ispunjeno brojnim uspomenama.
Rutina skraćuje naše uspomene
Kako odrastamo, svakodnevica postaje predvidljivija. Budimo se u isto vrijeme, vozimo istom rutom, obavljamo slične poslove i susrećemo iste ljude. Mozak više ne mora pažljivo analizirati poznate situacije, nego ih obrađuje gotovo automatski. Vrijeme ne prolazi brže, nego ga slabije bilježimo. Kada se osvrnemo na protekli mjesec ili godinu, pronalazimo manje upečatljivih uspomena nego u razdobljima punim novosti. Upravo zato cijeli mjeseci mogu izgledati kao da su se stopili u trenutak,
Zašto putovanja ostavljaju dojam da traju dulje?
Zanimljivo je da samo tjedan dana provedenih na putovanju često ostavlja više uspomena nego nekoliko mjeseci rutinske svakodnevice. Novo okruženje navodi mozak da obraća pozornost na nove detalje. Novi mirisi, jezici, ulice, okusi i ljudi stvaraju velik broj novih mentalnih “oznaka”. Kada se kasnije prisjećamo putovanja, ono djeluje bogatije i dulje nego što je objektivno trajalo.
Na sličan način djeluju i manje promjene – učenje novog jezika, novi hobi, promjena svakodnevne rute ili upoznavanje novih ljudi. Svako novo iskustvo obogaćuje naše pamćenje i mijenja osjećaj trajanja vremena.
Vrijeme kojega se sjećamo nije savršena preslika proživljenog
Psiholozi često ističu zanimljiv paradoks. Dok nešto traje, može nam se činiti beskrajno. Čekanje u redu, dosadan sastanak ili neprospavana noć često izgledaju kao vječnost. No kada se prisjećamo duljeg razdoblja ispunjenog rutinom, ono se u sjećanju može “komprimirati u svega nekoliko trenutaka. Naš mozak ne pohranjuje svaki dan jednako detaljno, nego pamti ono što je bilo novo, neobično ili emocionalno važno. Drugim riječima, ne određuje kalendar koliko nam je život bio dug, nego vrijedne uspomene koje smo putem stvorili
Jedna godina nije uvijek jednako velika
Postoji još jedno zanimljivo objašnjenje koje se često spominje u raspravama o kronopercepciji. Kada dijete ima deset godina, jedna godina predstavlja čak deset posto njegova dotadašnjeg života. Za osobu od pedeset godina ista godina čini tek mali dio ukupnog životnog iskustva. Iako ta teorija ne objašnjava cijeli fenomen, dobro pokazuje kako naš mozak vrijeme procjenjuje i u odnosu na ono što smo već proživjeli.
Kome otkucava sat?
Na kazaljke sata ne možemo utjecati, ali možemo utjecati na način na koji doživljavamo vlastiti život. Novo iskustvo, putovanje, učenje, promjena navika i svjesno obraćanje pozornosti na male svakodnevne trenutke mogu obogatiti naše uspomene. Što mozak bilježi više različitih iskustava, to razdoblje u sjećanju izgleda dulje i ispunjenije. Možda upravo zato ljudi najživlje pamte godine u kojima su mijenjali posao, preselili se, zaljubili se ili ostvarili davno zamišljeni cilj. Ne zato što su te godine trajale dulje, nego zato što su bile bogatije životom.
Kronopercepcija nas podsjeća na jednostavnu, ali važnu činjenicu: vrijeme nije niz ulančanih trenutaka koji nam nekamo izmiču dok mi žurimo za sljedećim ciljem. Vrijeme je vrijedna valuta ako znamo u što ulagati.
