PRORAČUN RAČUNA

Uistinu ovo je najizdašnije vrijeme za književnike i novinare. Ludnica na otvorenom u našem za dar gradu – Zadru. I ne samo njemu. U Lijepoj našoj, „ganjc“ cijeloj. O sagi o gradskom proračunu treba snimiti seriju. Kakva Igra prijestolja, neš ti… ovdje nema čega nema. „Prljav veš“… tragom ovih najnovijih događanja treba pronaći novu riječ. Obogatiti i onako bogati rječnik riječi „šporkica“, ogadnica, ispljuvaka riječi… Gadilo se obilato…

I kako stvari stoje Zadar i dalje nema izglasan proračun. „Vozi se na hladni pogon“. Dok ovo pišem prolaze mi kroz glavu riječi jedne poznate i popularne pjesme: „Zar je važno tko je kriv, kad se te stvari dese…“ – Važno je, sve je važno, svaka sitnica, svaki i najsitniji dio, svaka dosjetica, doskočica, ogaduša riječ…

O svakom vijećniku dao bi se napisati roman. Koje su to osobitosti i osobnosti. Slika moga – našeg grada… To smo mi… Izabrali smo i biramo te i takve… To su naše slike u zrcalu stvarnosti. I Vaše, Vas koji niste niti izašli na izbore i tako ste birali te i takve… Sad se žanje što smo posijali… Ugnijezdila se svita „dvorskih luda“, komentira jedan Bodul s otoka Iža pri jutarnjoj kavi na ovu temu, u kafiću Na četiri kantuna, gdje mi je izuzetno drago sjesti zbog komentara i riječi opaznica.

I ukazuje na krvna zrnca, psihoanalizu, sken, jednog od vijećnika koji mu nikako nije drag, ni najmanje mu nije prirastao srcu: „Je… Tuđman koji ga doveo ovamo!“. Pogledajte samo tko nam drži sve poslovne prostore na najatraktivnijim mjestima.“ – dodaje drugi… Ovi drugi komentari vjerujte mi nisu za javnost… Uzavrio puk. Vrije na sve strane.

A tek kad su se uzeli vodećeg političara „Našeg malog – velog mista“… e o tom ne bih niti pisao, sve to niti papir ne bi otrpio. U Gradskoj vijećnici „časte se i dalje“… a proračuna nema… Teku dani a proračuna nema… Redaju se javni i sastanci u sjeni a proračuna nema… Predaju se liste želja… a proračuna nema…

Sve je stalo, samo se zahuktava priča o proračunu. Računi stižu na naplatu… želje preračunate u račune…

Gradska vijećnica Adela Frank je nakon tko zna već koje prekinute sjednice Gradskog vijeća objavila status na Facebook profilu:

„Današnja sjednica Gradskog vijeća, kako sam i očekivala, trajala je kraće od prosječnog vođenja ljubavi. Uz tek naznake mentalne predigre, početka pokazivanja muškog testosterona, busanja o prsa i rasprava “čiji je veći, moćniji i duži ” te “tko je više u pravu”, uslijedio je finalni čin. Bez poljupca publici kao zahvale na pažnji, muškarci su se, kako to i obično biva, povukli od obaveza, svatko na svoj glamurozan način. Sada beštimaju jedan drugoga putem medija kako ne bi ipak morali “zavrnuti rukave “.“

Kažem Vam serija. Zadarsko „Velo – malo misto“. Likova koji bi nadvisili i Smojine likove. Smijao bi se gore negdje i sam Smoje, i uz naklon skinuo kapu.

A projekti koji čekaju, plače, zaposlenici… Nema rada do nerada. Čitam neki dan kako su se Crnogorci dosjetili organizirati svjetsko prvenstvo u ležanju na otvorenom… Nemojte pomisliti niti u primisli da ja mislim izvesti poveznicu s proračunom… Gradskim vijećnicima… Ne dao Dragi Bog.

Koji već sat, dan, mjesec… kuca… a proračuna nema… Ima što ima… Kao što već rekoh: Ludnica na otvorenom… Otvaraju se teme… I svatko je sa svoje točke gledišta u pravu… a o pravu da ne raspravljamo ono je rak – rana Lijepe naše… o njemu sam kroz ljudske sudbine pisao a pisati mi je i dalje. Ono ispisuje ljudske sudbine suzama namjesto slova, gorčinom namjesto tinte, žuću namjesto vedrih dana…

Teška ura tuče… a proračuna nema. Tko o čemu ja opet o Crnogorcima i o onoj njihovoj seriji od koje je nemilo stradao autor: „Đekna još nije umrla a kad će ne znamo“.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.