Obnova zagrebačke katedrale nakon potresa iz 2020. godine otvorila je prostor za nova istraživanja njezine arhitektonske i umjetničke baštine. Radovi na jednom od najvažnijih sakralnih spomenika u Hrvatskoj omogućili su stručnjacima detaljniji uvid u pojedine dijelove njezine povijesti, ali i potaknuli preispitivanje dosadašnjih tumačenja. Među značajnijim otkrićima su i četiri ulomka renesansne nadgrobne ploče zagrebačkog biskupa Luke od Segeda.
O tim i drugim rezultatima istraživanja raspravlja se na znanstvenom skupu „Umjetničko blago zagrebačke katedrale – nova istraživanja”, koji se 14. i 15. listopada održava u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. Skup okuplja stručnjake iz znanstvenih, kulturnih i crkvenih ustanova, s ciljem predstavljanja novih spoznaja o povijesti katedrale i njezinu umjetničkom nasljeđu.
Novi ulomci nadgrobne ploče upotpunjuju sliku prošlosti
Među nalazima do kojih se došlo tijekom istraživanja povezanih s obnovom posebno se ističu četiri ulomka nadgrobne ploče biskupa Luke od Segeda. Njihovo otkriće omogućilo je precizniju rekonstrukciju izgleda tog renesansnog spomenika i dopunilo dosadašnje poznavanje njegove forme.
Pomoćnik ravnatelja Instituta za povijest umjetnosti Danko Zelić upozorio je da istraživanje zagrebačke katedrale i dalje otvara brojna pitanja. Njezini najraniji slojevi nisu dovoljno istraženi, a još uvijek postoje nepoznanice o izgledu i karakteristikama sakralnih građevina koje su na tom mjestu prethodile današnjoj katedrali.
Arheološki nalazi stoga su ključni izvor novih podataka koji mogu promijeniti ili proširiti postojeće povijesne interpretacije. Također, o istraživanju nadgrobne ploče biskupa Luke od Segeda Milan Pelc novim je znanstvenim člankom dao stručan komentar.
Najstarije zidne slike katedrale ponovno u središtu istraživanja
Važan dio skupa posvećen je zidnom slikarstvu u staroj sakristiji zagrebačke katedrale. Riječ je o ciklusu nastalom u 13. stoljeću, u vrijeme biskupa Timoteja. Ujedno pripada najstarijim sačuvanim primjerima zidnog slikarstva na području Zagreba. Krasanka Majer Jurišić i Kristina Krulić iz Hrvatskog restauratorskog zavoda u svojim su istraživanjima razmotrile dosadašnje zaključke o ciklusu, uključujući dataciju i identitet prikazanih likova.
Poseban izazov predstavlja rekonstrukcija izgubljenih dijelova oslika. Prizor Posljednjeg suda, koji se nalazio na zapadnom zidu, nestao je tijekom obnove katedrale koju je vodio Hermann Bollé, kada je zid uklonjen 1882. godine. Današnje poznavanje te kompozicije temelji se na akvarelnoj skici izrađenoj neposredno prije rušenja.
Katedrala kao ključ za razumijevanje sakralne arhitekture
Zagrebačka katedrala ne valja promatrati jednako kao spomenik nastao unutar okvira jednog povijesnog razdoblja, već složeno arhitektonsko ostvarenje. Njen su današnji izgled oblikovali različiti graditeljski zahvati, dogradnje i restauracije. Osobito važan trag ostavila je obnova krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Potres 1880. godine teško je oštetio građevinu i potaknuo opsežne zahvate.
Zbog takva razvoja njezinu je povijest potrebno promatrati kroz više međusobno povezanih slojeva. Pojedinačni nalazi, arhitektonske promjene i sačuvani umjetnički elementi doprinose razumijevanju načina na koji se katedrala mijenjala tijekom stoljeća.
Zelić je pritom istaknuo važnost katedrala općenito za proučavanje sakralne arhitekture. Ne isključivo kroz prizmu vjerskih središta nego i utjecaja na oblikovanje arhitektonskih rješenja i umjetničkih tradicija širega prostora. Njihovo proučavanje zato može pomoći u tumačenju razvoja drugih sakralnih objekata i kulturnih sredina.
Obnova kao prilika za nova znanstvena saznanja
Potres i naknadni restauratorski radovi otvorili su mogućnost detaljnijeg proučavanja dijelova građevine koji inače nisu lako dostupni. Istodobno su pokazali da istraživanje tako složenog spomenika zahtijeva suradnju niza stručnjaka različitih profila, od povjesničara umjetnosti i arheologa do konzervatora i restauratora.
Na važnost domaće stručnosti u tom procesu upozorio je i mons. Zlatko Koren. Pohvalio je doprinos hrvatskih stručnjaka obnovi katedrale te istaknuo da su njihov rad i pristup prepoznati i među međunarodnim kolegama. Rezultate provedenih istraživanja i obnoviteljskih zahvata, smatra, trebalo bi predstaviti i izvan Hrvatske.
Daniel Premerl, viši znanstveni suradnik Instituta za povijest umjetnosti, istaknuo je da je jedan od glavnih ciljeva skupa povezati istraživače i potaknuti daljnje proučavanje umjetničke baštine zagrebačke katedrale. Organizatori se nadaju kako će ovaj susret s vremenom prerasti u redovito godišnje okupljanje s međunarodnim sudjelovanjem.
Potrebna je cjelovita znanstvena monografija
Na skupu sudjeluje 27 autora s ukupno 25 izlaganja, a predstavljeni radovi obuhvaćaju različite aspekte povijesti, arhitekture i umjetničke opreme katedrale. Širina tema potvrđuje da njezina baština još nije u potpunosti istražena te da nova otkrića zahtijevaju sistematičnu obradu i povezivanje s dosadašnjim spoznajama.
Zelić smatra da bi zagrebačka katedrala trebala dobiti znanstvenu monografiju koja bi na jednom mjestu objedinila rezultate istraživanja i ponudila suvremen pregled njezine povijesti i umjetničke vrijednosti.
Institut za povijest umjetnosti nastavit će podupirati istraživanja u sklopu kojih se proučava i kulturna baština kontinentalne Hrvatske u srednjem i ranom novom vijeku. Projekt „Između Srednje Europe i Mediterana”, u okviru kojega se skup održava, financiran je sredstvima Europske unije.
Dosadašnji rezultati dokazuju da obnova katedrale nije samo opsežan građevinski i konzervatorski pothvat, već ujedno i prilika za produbljivanje znanja o jednom od najvažnijih spomenika hrvatske sakralne baštine, čija prošlost i dalje krije pitanja na koja tek predstoji odgovoriti.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije.
