MALOG RASTA I VELIKOG SRCA – ATLETSKI AS IZ FORTIUSA: On je ostvario dječački san: Paraolimpijac … Vladimir Gašpar!
11 min read
Uzoran, tih, skroman, izniman potencijal – Vladimir Gašpar!
-Uspjeli smo! – s ponosom je putem Facebooka radosnu vijest podijelio Edi Stipić, trener zadarskog atletičara, i paraolimpijca…
Hrvatski paraolimpijski odbor dobio je, naime, iz World Para Athletics 23. lipnja obavijest o dodijeljenoj još jednoj kvoti za nastup paraatletičara na 16. Paraolimpijskim igrama u Tokiju, Japan. Izvršni odbor Hrvatskog paraolimpijskog odbora imenovao je za evidentnog kandidata Zadranina Vladimira Gašpara.
-Gašpar će nastupiti po prvi put na paraolimpijskim igrama u bacanju koplja kategorije F41. Član je AKOI Fortius iz Zadra, državni rekorder u bacanju koplja, kugle i diska. Na WPA Europskom prvenstvu održanom u Berlinu 2018. osvojio je brončanu medalju u bacanju koplja, u istoj disciplini osvojio je srebro na WPA Europskom Prvenstvu Bydgoszcz 2021.- glasila je radosna informacija.
-Za mene moj prvi nastup na paraolimpijskim igrama je ostvarenje dječačkog sna. Treniram od kad znam za sebe, kada sam odrastao i vidio da ja to mogu samo je bio čas kada će to neko vidjeti i cijeniti moj trud i zalaganje, a normalno je da ću dati sve od sebe da ostvarim što bolji plasman. I da ću se vratiti u Hrvatsku ili ti ga moj Zadar s medaljom – rekao je za HRT paraolimpijac Gašpar.
-Da! Naš fokus zadnje dvije godine, u treningu, u razgovoru bio je usmjeren na ispunjenje norme za nastup na POI-u. Iako se to u početku činilo kao vrlo nerealan cilj, znali smo da je to moguće, nadali smo se i sve više trenirali. Hvala Bogu, mimoišle su nas ozljede, a kad puno radiš osmjehne ti se i sreća. Ovo je velika stvar, kako za Vladimira, tako za mene, kao njegovog trenera. Ali, i za naš klub AKOI Fortius, i za sav sport osoba s invaliditetom u gradu Zadru. Presretan sam. Tokio je zamišljen kao priprema za POI Pariz 2024. i lov na medalju, ali zašto ne probati i u Tokiju dati sve od sebe i nadati se pravim rezultatima – kazao nam je u prvim danima ljeta Edi Stipić, trener Vladimira Gašpara…
I bi tako, u svom premijernom nastupu na paraolimpijskim igrama s najboljim rezultatom sezone 36.54. osvojio je izvanredno sedmo mjesto u bacanju koplja u kategoriji sportaša niskih rastom F41. Zlato je pripalo brončanom iz Rija Kinezu Pengxiangu s novim svjetskim rekordom 47.13, drugi je bio Iranac Sadegh Beit Sayah sa 43.35, a brončani Iračanin Wildan Nukhailawi sa 41.39 metra. Bravo za Vladu, bravo i za AKOI Fortius iz Zadra.
-Klub je osnovan 11.3.2017. Pomogli su nam ljudi iz Atletskog saveza osoba s invaliditetom, na tome im veliko hvala! Problem nam predstavlja samo to što nema dostatno educiranih trenera s tog područja kineziologije, ustvari sve su to asistenti, priučeni ljudi, ali koji imaju ogromna srca, koji žele raditi i učiti, a kada nauče znaju biti puno uspješniji i stručniji od obrazovanih trenera specijalista. Trenutno radimo samo s Vladom. Bilo je pokušaja raditi s nekim drugima, međutim teško se prihvaćaju obaveza. Malo su inertni, ne žele van komfora. No, postoje ljudi koji se bore kao lavovi, kakav je naš lav Gašpar. Da promijene svoj život, probaju ga unaprijediti na bolje, a to da ima i ima nas inertnih i borbenih, nije samo specifikum osoba s invaliditetom, tako je sa svim ljudima, sa svim sportašima, pa onda ni sa invalidnim osobama nije nikakva razlika. I oni se, kao i svi drugi, pronađu lako u stvarima koje su nama i njima ugodne, koje su lagane, u kojima brzo i bez puno truda dolazimo do rezultata. Nisam nažalost imao puno uspjeha u nagovaranju, no mislim da ta svijest o pozitivnim vrijednostima sporta polako, ali sigurno, dolazi do izražaja. Eto, spremamo se ostvariti u dogledno vrijeme suradnju s nekim klubovima osoba s invaliditetom, među njima su i košarkašima u kolicima – kazuje nam Edi Stipić, nekada sjajan atletičar, danas vrhunski trener, inicijator i prvi čovjek Fortiusa.
Kad je u pitanju atletika osoba s invaliditetom, ona se u Zadarskoj županiji svodi trenutno samo na AKOI Fortius koji ima jednog aktivnog natjecatelja. Istina, rezultati koje je stvorio taj pojedinac su možda i nešto najbolje što se dogodilo na tom prostoru što se tiče sporta s invaliditetom u atletici, pa je Vlado Gašpar u relativno kratkom razdoblju, od 4 godine, ostvario čitavu nisku blistavih rezultata. Podsjetimo kako je tako u 2018. na PE u Berlinu osvojio srebro u bacanju koplja, za osobe niskog rasta, u kategoriji F41. Pored toga, ove godine je na Euru bio opet srebrni u istoj disciplini i sa svojom kvalitetom rezultata izborio nastup na Paraolimpijskim igrama…
-Što se tiče ulaska u sustav koji država ili savez prate, mislim tu na Atletski savez osoba s invaliditetom, to je čak dosta dobro izbalansirano, tako da je Gašpar zapravo u roku desetak mjeseci došao do velikog natjecanja. On je sada u okviru programa koji njemu pomaže u obliku priprema, vitaminizacije i masaže, ali i nekakve financijske naknade koja nije previsoka, no nije ni premala. Ako uspoređujemo sport osoba s invaliditetom kod nas i sportaša bez invaliditeta, oni su prilično izjednačeni u pravima. To znači da je Vladimir u statusu kao vrhunski sportaš i sportaš prve kategorije, i ima isti status kao neki europski ili svjetski prvak, olimpijski pobjednik ili nositelj medalja na velikim natjecanjima. Samim time, kada jednom dođeš u taj vrh, ukoliko radiš više, imaš mogućnost i napraviti više, tako da je status dobar i motivirajući, a treba naglasiti i kako imamo jako dobru suradnju s Atletskim savezom za osobe s invaliditetom u RH. Igrom slučaja nema baš previše registriranih ljudi s teškoćama koji se bave atletikom u HR, a Vlado spada među Top 10, rekao bih i osam, najboljih, u Lijepoj našoj, dakle svih atletičara i atletičarki s invaliditetom kod nas. Pritom moram reći da je uvjerljivo najjači i najuspješniji savez i sportska grana toga tipa u Hrvatskom paraolimpijskom odboru zapravo – atletika. Mi smo u sportu koji je nositelj kvalitete u paraolimpijskom sportu kod nas – ističe prvi trener Fortiusa.
Vlado Gašpar je, otkriva nam, osoba koja se cijeli život tražila, i pronašla…
-On je vidljivo različit, imate različite vrste invaliditeta, neki s mogu sakriti, njegov ne može, on je osoba visoka 1,43 metra i to je prva stvar koju uočite na njemu kada ga vidite, ali on se dosta dobro nosi s tim hendikepom, osim što je vrlo snalažljiv u obavljanju stvari koje su nama jednostavne, a njemu predstavljaju nemali problem, i ima vrlo visoko samopouzdanje, on je izuzetno veseo, duhovit, dobrodušan. Mene je napose oduševio rečenicom da sebe ne smatra drugačijim, da se cijelog dana smatram istim kao i svi drugi, osim kada prođe pored ogledala i vidi da je manji, ali to brzo zaboravi i nastavi po svome, o tome uopće ne razmišlja. U atletiku je, pak, došao sasvim slučajno, uputili su ga ljudi iz njegova kvarta. Igrom slučaja atletski talent na neki način otkrio je Ante Rubeša, koji radi s košarkašima u kolicima. I tako, počeli smo skupa raditi, iako iskreno o radu s invalidnim osobama nisam znao apsolutno ništa. Nisam znao ni čime se u atletici uopće može baviti, ni kojoj kategoriji pripada. Na kraju se pokazalo da su bacačke discipline jedine koje idu u njegovoj kategoriji, i malo po malo sam se s njim u tome svemu uspio snaći, Gašpar je danas tehnički jako dobro obučen, iz polurekreativnog bavljenja sportom postao je blizu profesionalnim sportašima. Učestalo treniranje urodilo je odličnim rezultatima – govori nam Vladin trener i prijatelj, kako su ga nazvali- “Malog diva”.
Vlado Gašpar, Ima 31 godinu, to je, napominje Edi, za osobe s invaliditetom i malo i puno, ali ako su zdravi, kao Vlado onda je i malo, oni mogu do 35-36 godina biti u vrhunskoj formi, nedavno na Paraolimpijskim igrama u Japanu srebrni je u bacanju koplja imao – 38 godina…
-Radimo sadržaje koji neće naštetiti njegovu zdravlju, pokušavamo vidjeti što se tu dodatno rezultatski može učiniti i moram priznati da on to sjajno provodi na natjecanjima. Nadamo se da su pred nama još barem dva olimpijska ciklusa, niz prvenstava i mitinga, na kojima držim da ima što pokazati i na koncu konca obogatiti svoju ionako bogatu riznicu medalja. Da je počeo ranije trenirati, sigurno bi bio i uspješniji, no to je onaj klasični zadarski dečko koji desetak godina nakon završetka škole nije radio gotovo ništa, nije morao navijati sat da bi išao na posao ili trening, ali je silno volio sport otkada zna za sebe, i okušao se u mnogim sportovima u kojima je također savladao izvrsno tehniku, a pričamo tu o nogometu, rukometu, tenisu, košarci, ali naravno taj hendikep bi mu uvijek bio otežavajuća okolnost, pa bi na utakmicama sjedio na klupi, i bio nezadovoljan. U atletici je došao na svoje, tu je on – on, Vlado Gašpar – kazuje nam nadalje Stipić o svom učeniku, atletskom odlikašu, pa nastavlja:
-Vrlo je društven tip, nije samotnjak, što bi netko pomislio za tako malu osobu niskog rasta. Nema kompleks visine, jako se dobro nosi s tim, osobno mislim da ja ne bih bio ni izbliza takav. Kapa do poda. Držim da je svaki oblik sporta dobar, ali problem je društvo koje u principu njih kao različite ne parciopira jednako na tržištu rada. Nemaju jednaku mogućnost pronaći zaposlenje kao osobe bez invaliditeta. Sport s invaliditetom bilo bi lako uklopiti u danu s poslom od pola radnog vremena ili poslom koji nije fizički naporan. Mislim da kada bi se pomoglo tim ljudima da budu zaposleni na pola radnog vremena, ili svaki drugi drugi dan, kako bi oni onda u organizaciju svog dana rado ubacili još neku aktivnost, poput sporta. Pretpostavljam da tada ne bi gubili vrijeme na samosažaljenje i daleko bi više i motiviranije prionuli i treninzima. Automatski bi se to odrazilo i na rezultatima. To je između ostaloga razlika sporta vani i kod nas. Ne samo kod invalidnih, nego i kod zdravih osoba- tvrdi trener Fotiusa.
Za osobe s invaliditetom je, ponavlja, najvažnije tretirati ih jednako kao i osobe koje nemaju invaliditet, i na taj način oni će dati maksimum, pokazati zube i da mogu, jer čim im se podilazi oni će se ulijeniti kao i svi ostali, u tome nema razlika bez obzira kome je što priroda dala ili oduzela.
-Vlado je upravo takav. Da ga je negdje zaposliti u sportu bi dao daleko više, no i samo bavljenje sportom donosi tim ljudima mnogo u socijalizaciji naročito, u sklapanju poznanstava, prijateljstava… To su ljudi od kojih se možeš posramiti, oni u svojim hendikepima su nevjerojatni da pokažu kako su poput svih ostalih, da nam dokažu kako čovjek bez noge može sprintati, skakati, bacati, čučnuti, čovjek s protezom na ruci dizati utege, plivati maraton, skijati slalom i veleslalom, dok nerijetko mi ostali kada imamo zanokticu ili prehladicu ostajemo kući u toplom pokriveni dekicom ispred televizora. Ja sam svoj život obogatio, u okruženju osoba s invaliditetom puno toga sam naučio i svaki dan učim nešto novo, sretan sam da sam upravo ja dobio priliku raditi s takvim ljudima. Ljudinama. Nadam se i vjerujem da ćemo to druženje i nastaviti, i da će nam se na tom putu pridružiti još ponetko s invaliditetom, da kad idemo na natjecanje ne budemo kao sada sami nas dvojica – naglašava trener atletskog asa, dodajući kako je potpora Grada Zadra…
– … solidna, uvijek bi mogla biti bolja naravno, ali nemamo se pravo tužiti. U dva navrata su nam kupili specijalističku opremu, i financijski nas podržavaju, imali smo malih problema kada nismo imali bacalište, ali se navodno sada radi novo na Bagatu, tako da ćemo imati apsolutno obuhvaćeno sve kako treba, jedino što mi trebamo je da trebamo raditi i unaprjeđivati rezultat.
UZOR MNOGIMA I – KAPA DO PODA…
Bravo momak! Primjer, uzor, mnogima. I – kapa do poda… I tako već nekoliko godina. Na IWAS Svjetskim igrama u Sharjah (UAE), Vladimir Gašpar – o njemu se naravno radi – osvojio je neposredno uoči globalne pandemije koja će naknadno i doslovno zaustaviti planet, pa onda i svjetski sport, u 2019. drugo mjesto u bacanju koplja u kategoriji F40/F41. Premda se rekvizit zadarskog atletičara održao najduže u zraku, na koncu i imao najdulji hitac – 31,11 metara – što je za 4,43m preko – na kraju zlatnog – Indijca, prestižno internacionalno nadmetanje je završio na srebrnoj skalini postolja. Kako otkrivaju iz HRT Radio Zadra, na natjecanju se primjenjuju bodovne tablice koje nadoknađuju hendikep nižih bacača iz kategorije F40 u odnosu na više iz kategorije F41. Vladimir je bacio u drugoj seriji iznad 32,50 metra, ali je sudac označio nepostojeći prijestup, iako bi hitac bio dostatan za najsjajniju kolajnu Gašpara. No, bez obzira, u pitanju je bio izniman rezultat i izuzetan motiv za daljnji rad i nova natjecanja! Talentirani atletičar ljeto ranije na Europskom prvenstvu za osobe s invaliditetom na kojem je nastupilo 600 atletičarki i atletičara iz 93 države, u Berlinu, okitio se broncom, osobnim rekordom i hicem dužine 32,75 metara, čak tri metra i 23 centimetra dalje u odnosu na njegov dotadašnji najbolji rezultat (27,52 metara), što je bilo dovoljno za treću poziciju EP-a. Imao je pritom i odličnu seriju sa šest hitaca preko 30 metara. Kontinentalni prvak je postao Nijemac Mester (37.57), ispred Nizozemca Zonnevelda (33.22).
-Životni san mi je bio nastupiti za Hrvatsku, a sada kada sam na Europskom prvenstvu uzeo medalju mojoj sreći nema kraja – kazao je tada široko nasmijan novinarima. Uz dodatak:
-Ovo sam mogao samo sanjati. U drugoj i trećoj seriji dao sam sve od sebe i to je bilo to. Medalja je oko vrata i prva za novoosnovani AKOSI Fortius iz Zadra, čiji sam član. Dobro sam se pripremao za Berlin i usput sam pratio rezultate moje konkurencije tako da sam se potajno nadao kolajni, ali valjalo ju je i potvrditi. Ipak mi je bilo prvo veliko natjecanje tako da ne znaš kako će se sve odvijati dok ne dođeš na bacalište i pokažeš što stvarno možeš, a planovi za budućnost su mi vrlo jednostavni. Moram još pojačati treninge i popraviti rezultat kako bih se približio svjetskoj konkurenciji, a tada mojoj sreći naročito neće biti kraja – izjavio je naš atletski junak na Friedrich-Ludwig-Jahn parastadionu, neposredno po okončanju natjecanja.
**Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije…
