Kiss Kiss Bang Bang recenzija – Vrijedi li gledati? (2005)

Uvod i dojam

Kiss Kiss Bang Bang iz 2005. godine jedan je od onih filmova koji su u vrijeme izlaska prošli pomalo ispod radara, da bi s godinama stekli status modernog kultnog klasika. Riječ je o drskoj, brzopoteznoj i izrazito samosvjesnoj kriminalističkoj komediji koja se poigrava pravilima žanra, istovremeno im se rugajući i odajući počast. Ako volite britak humor, neo-noir atmosferu i filmove koji znaju da su filmovi – ovo je naslov koji zaslužuje vašu pažnju.

Priča i scenarij

Radnja prati sitnog lopova koji se slučajem okolnosti nađe u Hollywoodu, uvučen u svijet glumaca, privatnih detektiva i vrlo stvarnih zločina. Scenarij Shanea Blacka namjerno je zapetljan, pun lažnih tragova, digresija i metakomentara, ali upravo u toj prividnoj kaotičnosti leži njegova snaga. Film otvoreno komunicira s publikom, ruši četvrti zid i komentira vlastite narativne trikove, što mu daje osvježavajuću dinamiku.

Bez otkrivanja ključnih zapleta, važno je naglasiti da priča nije tu da bi bila “uredna”, nego zabavna, cinična i pametna. Black koristi strukturu klasičnog detektivskog romana kao poligon za humor, ironiju i subverziju, stvarajući film koji se može pratiti i kao misterij i kao satirični komentar Hollywooda i filmskih klišeja.

Gluma i likovi

Robert Downey Jr. u glavnoj ulozi isporučuje jednu od svojih ključnih izvedbi karijere, onu koja je mnogima najavila njegov veliki povratak. Njegov lik je neurotičan, nesiguran i beskrajno duhovit pripovjedač, a Downeyjev prirodni šarm i timing čine da i njegove mane postanu izvor komedije.

Val Kilmer krade velik dio filma u ulozi ciničnog privatnog detektiva, pružajući kombinaciju suhe ironije i neočekivane emocionalne dubine. Njegova kemija s Downeyjem Jr. temelj je filma. Michelle Monaghan uspješno izbjegava klišej “femme fatale” lika, dajući svojoj ulozi inteligenciju i energiju, dok sporedni glumci poput Corbina Bernsena učinkovito zaokružuju ekscentrični svijet filma.

Vizualni stil i glazba

Vizualno, film se oslanja na estetiku modernog neo-noira: noćni Los Angeles, blještava svjetla, kontrasti sjene i neona. Fotografija je funkcionalna, ali stilski precizna, dok scenografija i kostimi naglašavaju umjetnost i lažnost holivudskog okruženja.

Glazba prati ton filma bez nametanja – jazz i lagano retro motivi diskretno podcrtavaju kriminalistički ugođaj, ostavljajući prostor dijalozima koji su ovdje glavni nositelj ritma.

Režija

Shane Black, poznat po scenarijima za Lethal Weapon, ovdje se potvrđuje kao autor s jasnim stilom: brzi dijalozi, cinični humor i sklonost anti-junacima. Režija je sigurna, tempo gotovo neumoljiv, a film nikada ne gubi energiju čak ni kad namjerno zbunjuje gledatelja. Black jasno pokazuje da voli žanr kojim se bavi, ali ga ne shvaća nimalo sveto.

Zaključak

Kiss Kiss Bang Bang nije film za svakoga – traži pažnju, toleranciju prema narativnom kaosu i smisao za autoironiju. No za ljubitelje pametnih kriminalističkih komedija, oštrog dijaloga i neo-noir atmosfere, riječ je o izuzetno zabavnom i potcijenjenom dragulju. Preporučuje se svima koji vole kad ih film istovremeno zabavlja i izaziva.