Kada neovisni izvođači objave glazbu na streaming platformama putem distributera poput CD Babyja, najčešće ostvaruju isplate za preslušavanja u obliku naknada za snimku. Međutim, ista ta preslušavanja generiraju dodatne glazbene naknade koje mnogi neovisni umjetnici ne uspijevaju naplatiti jer ne poduzimaju osnovne korake registracije, čime ostavljaju novac neiskorištenim. Svaka pjesma sadrži dva odvojena autorska prava: zvučnu snimku i temeljnu kompoziciju, a različiti načini korištenja generiraju različite vrste isplata.
Razlika između autorskih prava na snimku i kompoziciju
Struktura isplata u glazbenoj industriji temelji se na autorskim pravima koja daju zakonsko pravo na umnožavanje, distribuciju, javno izvođenje i monetizaciju glazbenog djela. U svakoj pjesmi postoje dva oblika autorskog prava: snimka, koja predstavlja specifičnu izvedbu pjesme, te kompozicija, koja obuhvaća temeljnu glazbu i tekst. Korištenje svake od ovih kategorija generira odgovarajuće naknade. Isplate za korištenje zvučne snimke odlaze izvođačima, izdavačima i drugim vlasnicima snimke, dok korištenje kompozicije donosi prihode tekstopiscima, skladateljima i nakladnicima.
Šest glavnih vrsta glazbenih naknada
Nakon distribucije glazbe na streaming platforme poput Spotifyja i Apple Musica, društvene mreže poput TikTok-a i YouTube-a te neinteraktivne streaming servise poput Pandore i SiriusXM-a, izvođači mogu ostvariti prihode kroz šest ključnih kategorija. Prva kategorija su naknade za snimku koje proizlaze iz korištenja ili digitalne reprodukcije zvučne snimke, uključujući streaming, digitalna preuzimanja i fizičku prodaju. Njih prima vlasnik snimke, obično izvođač ili izdavačka kuća, a distributeri poput CD Babyja automatski isplaćuju ove prihode.
Mehaničke i izvedbene naknade
Druga vrsta su mehaničke naknade koje nastaju kad god se kompozicija reproducira digitalno ili fizički, što se odnosi na interaktivni streaming, preuzimanja i fizičke nosače zvuka. One se isplaćuju tekstopiscima, skladateljima i nakladnicima, a mogu se prikupljati putem usluga poput CDB Boost registracijom pri organizacijama kao što je The Mechanical Licensing Collective (The MLC). Treća vrsta su izvedbene naknade koje se ostvaruju javnim izvođenjem kompozicije, poput radijskog emitiranja, živih nastupa, pozadinske glazbe u javnim prostorima i televizijskih prijenosa. U Sjedinjenim Američkim Državama one se prikupljaju učlanjenjem u organizacije za kolektivno ostvarivanje prava poput ASCAP, BMI ili SESAC.
Srodna prava, digitalne izvedbe i sinkronizacija
Četvrta kategorija obuhvaća naknade srodnih prava koje kompenziraju izvođače i vlasnike snimki kada se pjesma javlja u javnom eteru, iako one strogo gledano ne postoje u SAD-u gdje zemaljski radio ne plaća izvedbe za snimku. Kao djelomična zamjena u SAD-u postoje digitalne izvedbe koje pokrivaju korištenje zvučne snimke na neinteraktivnim streaming platformama, a prikuplja ih organizacija SoundExchange. Šesta kategorija su naknade za sinkronizaciju (i mikro-sinkronizaciju) koje nastaju kada se glazba sinkronizira s vizualnim medijima u filmovima, televiziji, videoigrama ili na društvenim video platformama poput Instagrama i Facebooka, a mogu se naplatiti putem servisa za monetizaciju društvenih video sadržaja.
Često postavljana pitanja
Snimka predstavlja specifičnu zvučnu izvedbu pjesme, dok kompozicija obuhvaća temeljnu glazbu i tekst. Korištenje svakog od ovih autorskih prava generira zasebne vrste glazbenih naknada.
Izvođači mogu koristiti uslugu CDB Boost koja registrira njihovu glazbu pri The Mechanical Licensing Collective (The MLC) radi naplate mehaničkih naknada.
Službena organizacija zadužena za prikupljanje i distribuciju naknada za digitalne izvedbe u SAD-u jest SoundExchange.
