Istina o vješticama iz Salema: Histerija ili nešto drugo?

Uvod u priču

Zamisli da je 1692. godina, živiš u Salemu, Massachusetts, i tvoja jedina briga bi trebala biti kako preživjeti zimu. No, umjesto toga, odjednom se nađeš usred najveće društvene katastrofe u američkoj povijesti. Sve je počelo s nekoliko djevojčica koje su se počele ponašati “čudno” – vrištale su, bacale se po podu i tvrdile da ih netko bode nevidljivim iglama. Uskoro je cijeli gradić zahvatilo ludilo u kojem je susjed tužio susjeda, a vješala su postala popularnija od nedjeljne mise.

Najluđe činjenice

Povijest je ponekad bizarnija od bilo kojeg horor filma koji možeš pronaći na IMDb-u. Evo nekoliko detalja koji će te natjerati da se zapitaš što su ti ljudi zapravo pili:

• Nisu spaljivane: Suprotno uvriježenom mišljenju i filmovima, u Salemu nitko nije spaljen na lomači. Optuženi su vješani, a jedan je nesretnik čak zdrobljen kamenjem jer je odbio priznati krivnju.
• Prva žrtva: Prva osoba koja je optužena za vještičarenje bila je Tituba, robinja koja je radila za lokalnog pastora. Njezino priznanje, koje je vjerojatno iznuđeno batinama, otvorilo je Pandorinu kutiju.
• Pseća posla: U cijeloj ovoj histeriji, čak je i jedan pas bio optužen za vještičarenje i – pazi sad – pogubljen.

Urbani mitovi i teorije

Naravno, gdje ima dima, ima i teoretičara zavjere. Tijekom stoljeća razvile su se brojne priče o tome što se doista dogodilo u Salemu. Neki vjeruju da su vještice bile stvarne i da su se bavile okultnim obredima u šumama. Drugi pak smatraju da je u pitanju bila osveta. Naime, Salem je bio podijeljen na dva dijela: bogatije selo i siromašnije poljoprivredno područje. Optužbe su često dolazile od “siromašnih” prema “bogatim”, što su mnogi povjesničari protumačili kao klasičnu klasnu borbu prerušenu u borbu protiv Sotone.

Što kaže znanost i povijest

Ako pitamo znanost, odgovor možda leži u – plijesni. Prema istraživanjima objavljenim na History Channelu, jedna od najuvjerljivijih teorija je trovanje ergotom. To je gljivica koja raste na raži i proizvodi kemikalije slične LSD-u. Zamisli cijeli grad na nekontroliranom tripu – halucinacije, grčevi i osjećaj da te netko progoni zvuče prilično slično onome što su djevojčice opisivale.

S druge strane, psiholozi to nazivaju masovnom histerijom. U zatvorenoj, puritanskoj zajednici gdje je potiskivanje emocija bilo pravilo, a strah od đavla svakodnevica, nije trebalo puno da se “eksplozija” dogodi. Dovoljno je bilo da jedna osoba vrisne, a ostali su se, podsvjesno, pridružili iz čiste potrebe za pažnjom ili bijegom od strogih društvenih normi.

Zaključak

Salem iz 1692. godine ostaje vječna opomena. Nije to bila priča o vješticama s metlama, već priča o ljudskoj prirodi, strahu i onome što se dogodi kada zajednica izgubi razum. Dok istražuješ detalje o ovom mračnom poglavlju na Wikipediji, upitaj se: bi li ti ostao racionalan da te okruži potpuna ludost? Vještice iz Salema možda nisu postojale, ali čudovišta u ljudskom obliku itekako jesu. I zato, sljedeći put kad ti se čini da je tvoj ured ili susjedstvo “ludo”, sjeti se Salema – moglo bi biti i gore.