Lijevi i desni

U krugu ljudi u kojem se krećem zajedno s nama kreće se i tuga i bol, bol i razočaravanje, kolone mrtvih, mrtvih duhom i odlučnošću se kreće, kreće se pitanje do kada, ili u tor, u toplo, u smrad jedne partije, ili slobodan s duplim problemima i životnim nedaćama.

Slobodan, pa što god da košta, košta, jer nisam tovljenik da sam u toru, u svinjcu, da mi se donosi i daje, da sa drugima šutim i smrdim i podižem ruku, spuštam njušku donesenom i besplatnom napoju, tovljen do ljudskog i političkog klanja, klanjanja i obaranja glave i dizanje ruku za iste te bezglave, kolone onih kojima drugi nosaju glavu. Ubija ovo čekanje, dok se napokon ne kaže DOSTA!

Što još treba da se dogodi, nakon „Malog,“ nakon „Nakaza“, nakon „Srpske mafije“… sveti Dubrovnik i dubrovački vladari od Grada kad je bilo tri mjeseca vlasti i drugi na vlast. U nas čim se ostane duže na vlasti, vlastodršci se umisle Bogovima. Ograde se od svijeta. Ne žive više narod koji ih je izabrao. Oni su nadljudi. Oni su Bogovi. A toliko Klaudija, Nerona i koga sve ne među njima…

Nakon Sanadera kad se mislilo da ne može gore, dogodi se ovo danas, da smo malte ne totalitarna država. Bio sam član HDZ – a, u početku, već su mi se tada ogadile mnoge stvari. Stranka koju napadaju pročistila se i sve kadrove koje je pomela, ili koji su se pomeli sami isporučila HDZ – u, ili su se isporučili sami. Slobodno se može reći da je HDZ. – stranka bivših komunista… ima tu među njima i istinskih i čestitih ljudi, iskrenih domoljuba, meni dragih Prijatelja, ali ne mogu doći do glasa, do vidljivosti od tih „starih struktura“.

Niti u jednom jedinom gradu nisam doživio što sam doživio u Zadru, kad sam pio kavu s istaknutim i dragim prijateljem čija je opcija SDP, i kad mi je prišao poznanik s pitanjem na uho, znam li ja tko je to s kim sjedim. Upitah ga javno na sav glas, da znam, i što mi želiš time reći, tim svojim postupkom mi nisi ništa rekao o meni dragom čovjeku, već si toliko toga ružnoga rekao o sebi. Upitah da nije kakva tjeralica raspisana za prijateljem s kojim sjedim. Da ga zakon ne traži? – zamolih ga da mi se gubi s očiju jer ni otac mi nije govorio s kim ću se družiti a s kime ne. I iskreno volim sjesti i družiti se s ljudima s kojima se i u svemu ne slažem, ti me ljudi bogate, otvaraju moje svjetonazore, šire vidike… oko stvari oko kojih se ne slažemo ostavljamo ih na promišljanja i rat argumentima, onom intelektualnom ratu iz kog izlazimo intelektualno snažniji.

Jedan mi moj „zemljak“ neki dan priđe u kafiću s napadnom floskulom:

– Što je to, ne prepoznaješ „zemljaka“ i nećeš platiti kavu. Prvo o tome koliko mi je digao tlak ne bih, drugo o nastupu i grlatosti, neuljuđenom ponašanju još manje bih, a tek o socijaliziranosti… Rekoh, zašto ne, platit ću Ti kavu kao „zemljaku“ jer ne bježim od svojih, znalaca, poznanika, „zemljaka“, još manje od PRIJATELJA… i rekoh ponavljam, platit ću kavu, ali nećeš je piti sa mnom jer takvi ljudi me umaraju, terete, ubijaju u pojam. Odlazim umoran od njih. S onima prvima brusim mozak, dolazim do ideja do novih kutova gledanja. Ako se oko nečega ne slažemo, idemo dalje, otvaramo druge teme. Jer danas je teško naći kvalitetnoga sugovornika, ubiše nas „bolesnici“, koji „sve znaju“ trc – brc znalci, i kad ima ideš nešto argumentirati postaju agresivni, napadni isključivi i svaku diskusiju završe s onim: „To je tako zato što ja kažem da je tako. Nu mene.“ Kao u onoj Marinkovićevoj pripovijetci: „Slušajte žene anđela mene!“

A još ove podjele na „Lijeve“ i „Desne“ idu mi da ne reknem na što. Još je moj dida, dobri dida Niko, po kom sam dobio ime, i za par dana mi je imendan – SVETI NIKOLA, da sam birao boljeg sveca ni sam ne bih izabrao boljeg i srcu dražeg… moj dida Niko govori: Lijevi i Desni mogu biti samo volovi, a ljudi mogu biti Ljudi i Neljudi. E zapamti krvi moja, zapamti i pamti, ne daj da Ti drugi nosaju glavu, jer tad živiš njihove živote a ne svoj. Bog Te nije stvorio na njihovu sliku već na svoju. Onaj tko nema svoje JA nema sebe. Nema ga, a kad je takav koji je imao razlog roditi se. „Ajd u vojsku nek je više ljudi!“

Za još informacija pročitajte vijesti na zadar.tv.