Zadar.TV

Zadar TV-Pouzdana Destinacija za Vrhunske Sadržaje u Zadru

Dnevna doza Zadra

3 min read
Zadar prometni kolaps

Zadar uistinu jeste grad za dar. Među 15 je najstarijih gradova na kugli zemaljskoj. Kad je London smrdio urinom. S prozora se na ulicu praznile noćne posude, on je bio uređen, zdrav i zdravo organiziran grad u svakom pogledu, što svjedoče i mnogi spomenici kulture, urbane građevine iz povijesti grada. Sve to potvrđuje da danas nešto šteka. Nije u položaju, nije u naslijeđu, jer ovaj grad kao da su Bogovi namijenili sebi ali su ga u upravi greškom naslijedili po raznim linijama… neki…

Da se sada prenu ti stari ne bi mogli vjerovati uz sve pogodnosti što se događa s ovim gradom. Osvrnuo bi se ovom prigodom na promet, prometne poteškoće na koje ukazuju mnogi Zadrani koji to svaki dan žive, žive dnevne doze Zadra. Prometne čepove. Začepljenja prometa. Nemoguće pristupe raznim prijeko potrebnim institucijama. Kod svakih kulturnih i sportskih događanja kolaps. Kao i kod svakih jačih oborina potop, bazeni ustajale vode pogodni za vaterpolo divlju ligu… ali o tome drugom prigodom.

Mogu se nadovezati, povezati jedno s drugim. Kod loši dana, kišnih dana… u špici sezone kad grad najintenzivnije živi, živi od turizma… najjače kad kuca srce grada, od Žmirića do Petrčana do hotelskih kompleksa zna se voziti u začepljenju dugih kolona puževim korakom, mic po mic, dva i pol sata. Osobno doživio. A i polupismenome u prometnome pogledu jasno je da Žmirići na toj točki začepljenja vape za kružnim tokom. Svi veliki gradovi, a Zadar je to po puno toga neupitno, veliki grad, u svom toku žive na žilama kucavicama, prometnicama, i premosnicama, kružnim tokovima.

Koliko bi ih se samo dalo i trebalo načiniti po Zadru. Učiniti raznim institucijama od značaja normalan pristup, prometno ih unormaliti. A tek gledano sa strane invalidnih osoba. Načiniti im olakšavajući pristup i više parkirnih mjesta za njih. Ne treba okretati glavu na drugu stranu na glas naroda. U upravna tijela grada uposleni su ljudi koji trebaju biti servis… produžena ruka, ruka regulator, ruka pomoći građanima grada Zadra, a ne purani koji se purane Kalelargom, šire Širokom ulicom i budu i jesu svrha samim sebi, nedodirljivi, nesmjenljivi, s prstom u uhu na sve prijedloge i ideje..

Ovo je zdrav i promućuran narod. Ljudi koji su vidjeli svijeta. Bistri i snalažljivi. Promučurni i lako u usporedbama vide i znaju što i kako iz „bijeloga svijeta“ za bolje svoga grada upotrijebiti u boljitak njega. Našeg grada. Grada Zadra. Boli ih bahatost i isključivost odgovornih. Koji nedobronamjerno reagiraju na primjedbe i upite. Često se oglušujući i ne odgovarajući na njih. I tako se provlače od izbora do izbora. Problemi se trpaju pod tepih i bujaju. I ko bomba puknu raznim kolapsima prometa. Preometnim čepovima. Neurozama i negodovanjima. Sve se čini da se ništa ne čini. Da „pasa vrijeme“. Tragom one narodne: ‘Brigo moja prijeđi na drugoga’.

I sve završava u onoj mantri. Mantri o nenadležnosti. Loptaju se gradske institucije jedna s drugom, natjecateljskom igrom „graničara“ koji je problem u čijoj nadležnosti. A nadležni po domjencima. Promocijama. U posjetama svjetskim metropolama. Grad u prometnom kolapsu.

Udri brigu na veselje. Proći će još jedna sezona. Onda dolazi zatišje. Laganica. „Odnija vrag prišu“. I što bi rekli istočni susjedi: „Jovo na novo“., i udri po građanima koji postavljaju pitanja… bune se… ukazuju na probleme… sve bi se po njima trebalo svesti na ono: „Ne talasaj“. Usporedbama s gorim od sebe. I kako je nama dobro a da nismo toga niti svjesni.

Nepokoreni je ovo narod. Koji zna što hoće i što ne želi. Ne odustaje i neće odustati lako. Nit strpljenja je sve tanja. Nečinjenje sve očitije. Grad raste a gradske strukture u raznim segmentima društva ne prate taj rast, nisu mu dorasle, jer na radna mjesta, stručna radna mjesta dolaze podobni, ne oni koji su sposobni pratiti i odgovarati tom rastu potičući ga.

Najveći broj tih uposleni uistinu su samo na broju, broje se. „Naši ljudi“. „Naš čovik“. „Stranački.“ To je postalo pošast koja prelazi u bolest. Nerijetko i u čistu epidemiju. Prometne traume.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.