U prezentaciji za TED Talks, profesor glazbe Tom Rizzuto osvrnuo se na povijest prijenosa umjetnosti, upozoravajući na krhkost digitalnog doba. Kroz fascinantnu priču o sovjetskoj “bone music” – glazbenim zapisima urezanim u stare rendgenske snimke kako bi se zaobišla državna cenzura – Rizzuto ističe kako su fizički mediji oduvijek bili simbol otpora i slobode.
Sigurnost umjetnosti u digitalnom dobu
Iako streaming servisi nude neviđenu dostupnost sadržaja, profesor Rizzuto smatra da takva centralizacija nosi ozbiljne rizike. Kada je sav sadržaj pohranjen u oblaku, nekolicina korporacija ima moć jednim klikom ukloniti djela koja im ne odgovaraju. Nasuprot tome, fizički formati poput vinila, CD-a ili starih filmskih vrpci jamče trajnost koju digitalni algoritmi ne mogu osigurati.
“Fizički mediji čuvaju obećanje trajnosti na način na koji streaming jednostavno ne može.”

Rizzuto kao primjer navodi kultni film “Nosferatu”, koji je gotovo zauvijek izgubljen nakon sudske odluke o uništavanju svih kopija zbog kršenja autorskih prava. Film je preživio isključivo zato što su neke fizičke kopije izbjegle uništenje, što je lekcija koju ne smijemo zaboraviti u današnjem svijetu gdje se fizički mediji sve više potiskuju.
“Ne možemo živjeti u svijetu u kojem tako malo ljudi ima moć jednostrano ukloniti toliko potencijalno važne umjetnosti.”
Zaključno, profesor ne zagovara ukidanje streaminga, već poziva na svjesnije očuvanje fizičkih zbirki. U svijetu koji se brzo mijenja, posjedovanje vlastite kopije glazbe ili filma postaje čin očuvanja osobne slobode i kulturne memorije koju nijedan algoritam ne bi smio imati pravo izbrisati.
