Priče o Vrgadi: Smokva – hraniteljica Vrgade

Poslušajte ovaj članak – dostupan i u audio verziji za lakše informiranje.

Vrgada -na malenom otoku nasuprot Pakoštana, u srcu Dalmacije, smokva nije samo voćka. Ona je simbol opstanka, hraniteljica generacija i nezaobilazni dio otočnog identiteta. Vrgadini će vam reći da su upravo zahvaljujući smokvi njihovi preci preživljavali gladna vremena, a i danas smokva ostaje okosnica tradicije i ponosa. Kada hodate ulicama Vrgade za oko će vam sigurno zapasti odar na balkonima ili oko kuća. Upravo odar je jedan od mnogih simbola otoka Vrgade.

Dio teksta koji je korišten u pripremi priča, uključujući i povijesni dio, autorsko je djelo Maja Punoš Rebić, lokalne turističke vodičkinje, interpretatorica kulture baštine Vrgada i članice KUD-a “Skuti Materini”.

Smokva – drvo života

Poznata od davnina, smokva se spominje u zapisima starim preko tri tisuće godina. Od biblijskih priča, preko grčke filozofije pa sve do rimskih mitova, smokva je uvijek bila više od običnog voća. Platon ju je nazivao „prijateljicom filozofa“, a u Edenu je njezin list poslužio kao zaklon prvih ljudi. Na Vrgadi, međutim, smokva ima posve konkretnu ulogu: čuvarica je života. „Smokva nas je hranila i čuvala kroz stoljeća,“ kažu otočani. U njezinom hladu odrastale su generacije, a njezin plod i danas nosi poseban značaj.

Sušenje na odru – tradicija koja traje

Za razliku od drugih dalmatinskih krajeva gdje se koriste „lise“ ili „ljese“, na Vrgadi se smokve polažu na odar- mjesto gdje se suše pod suncem i vjetrom. Taj postupak, prenošen s koljena na koljeno, nije samo način čuvanja hrane nego i ritual koji povezuje prošlost s današnjicom. Biolozi će istaknuti da je plod smokve zapravo cvijet koji raste prema unutra. No za Vrgadine, smokva je okus ljeta, miris djetinjstva i simbol doma.

Kolač o’ smokav – slastica za Božić

Posebno mjesto u kulinarskoj baštini Vrgade zauzima kolač o’ smokav, poznat i kao smokvenjak. Nekada se pripremao uoči Božića i čuvao u drvenim hambarima s lovorom i koromačem, kao dragocjenost koju se otvaralo u svečanim trenucima.Tradicionalni recept uključuje sitno sjeckane suhe smokve pomiješane s moštom od maraštine, oblikovanje kolača s rupom u sredini te oblaganje najboljim smokvama. Sušio se na listovima smokve, uz svakodnevno okretanje. Danas, u modernijim varijantama, dodaju se likeri od ruže ili koromača, bademi, sok od naranče i vanilin šećer. Kolač se oblikuje, kratko prosuši u pećnici i čuva u kutijama – no duh tradicije i dalje ostaje isti.

Baština koja živi

Na Vrgadi se smokva ne promatra samo kao plod -ona je kulturna baština, simbol ustrajnosti i poveznica s prošlošću. Od stabla koje pruža hlad do kolača koji miriše na djetinjstvo, smokva je utkala sebe u život otoka.

Za otočane i njihove goste ona je puno više od hrane: smokva je drvo života, kraljica Mediterana i hraniteljica Vrgade.

Gdje ćete probati najposebniji kolać o smokav? Upravo na Vrgadi. To je kulturna baština koja se prenosi s generacije na generaciju a okus se ne zaboravlja.

Tekst je dio serijala: 

• Priče o Vrgadi – otok koji čuva svoje tajne
• Priče o Vrgadi: Žedna Vrgada – Otok koji je svaku kap vode slavio kao blagoslov