Križ kraj kamenog cvijeta

Toliko je knjiga napisano o Jasenovcu. Toliko se i dan – danas vodi sporova oko broja žrtava. Boli, što se trguje žrtvama, ljudskim sudbinama u političke svrhe. Ubiranje jeftinih političkih bodova. Napumpavanje, blago rečeno broja žrtava. Stigmatiziranje jednoga naroda kroz Jasenovac, pa se stekne dojam kako na ovome području nije niti bilo drugih logora. Da budem jasan, osuđujem neupitno taj tada režim, žalim za svakom žrtvom, sve i jednom prolivenom suzom, ali se jednako tako zgražam u što se sve upotrebljava i upotrebljavalo je Jasenovac, u toliko mnogobrojne medijsko – huškačke svrhe, hajke, osude i ocrnjivanje a ne govori o toliko logora u Srbiji, o hvalisanju s tim kako su „prvi riješili Židovsko pitanje“, i priklanjanje visokih crkvenih dostojanstvenika Hitleru, i dodjela odličja istome. Da se i Memorijalni centar pridruži nekim od tih čistih ratno – propagandnim nastupima i bude iskorišten u te svrha. „Prema najnovijim podatcima“ u KL Jasenovac stradalo je 83.145 žrtava. U KL Jasenovac umoreno je prema naprijed navedenim podacima 39.570 muškaraca, 23.474 žena i 20.101 djece do četrnaest godina starosti.

Od milijun i dvjesto tisuća žrtava, pa osamsto tisuća, pa šesto tisuća… došlo se do ovog broja. Opravdano se sumnja i u taj broj kad se vidi koji su „znanstvenici“ došli do tog broja, a još kad se uzme u obzir izjava jednoga istaknutoga svjedoka vremena.

 „U izdanju Vjesnika od 6. svibnja 1981., u tekstu pod naslovom ‘Borci jedinstveni u obrani tekovina revolucije’, general JNA Kosta Nađ osvrnuo se na ‘opasna iskrivljavanja povijesti’ istaknuvši kako je ‘sve što se može u nas objaviti kao historijska istina vidio ovih dana u dvjema knjigama o ustašama.’ ‘Oba autora, doktori i akademici, a vjerojatno i članovi Saveza komunista, pišu – citiram: ‘Kroz jasenovački logor prolaze deseci tisuća ljudi, većinom pogubljeni u bezbrojnim pokoljima’. Kao da već odavno nije poznato i znanstveno utvrđeno kako je u tome zloglasnom logoru likvidirano oko sedam tisuća, a ne ‘desetci tisuća’ nevinih ljudi, djece, staraca i žena’, zaključuje Nađ.

 A o Blajburgu, čim se u usta uzme, spomene jednom riječju, ospe se lavina „dušebrižnika“ javnoga mijenja kreatora istine, genocidnosti hrvatskoga naroda, te o stradanju Hrvata, koji su stradali i u Jasenovcu u ne malome broju. Ti „dušebrižnici“ ne bi. Pa niti o tome da je najviše u partizanima bilo Hrvata. Da je najviše Hrvata stradalo u NOB – u, da su Hrvati dali toliko Narodnih heroja. Pa niti o tome ne bi koliko je četnika u zadnjim godinama NOB – e, prešlo u partizane. O Jasenovcu da, napuhavaj, izvlači ga u svakoj prigodi kad se spomene značaj i doprinos Hrvata antifašizmu vječito ugroženih. Jasenovac postade flaster za začepiti usta Hrvatima. A to što je nekima postala profesija od koje žive, „ugroženost“.

A ti ljudi, jer ne radi se o životinjama, da su životinje, a toliki broj ih je pobijeno, imali bi drugačiji tretman, to im ne bi uradile niti životinje, pobile ih bez suda, čisto onako iz obijesti, uništili moguću opoziciju. Koliko je samo među egzekutorima bilo „kokarda- partizana“ novopridošli koji su dobili prigodu da se istaknu. Pa i Hrvata – mrzitelja Hrvata. Zadojenih doktrinom, „maršala Tita“ bez kojeg ne bi bilo Blajburga. Pobiti ljude bez suda i suđenja. Pobiti žene, djecu… Bilo je tu i žena i djece… Bilo je tu i drugih naroda i narodnosti. Jasenovac je zločin, po čemu nije zločin Blajburg!?

Procjene svih žrtava Križnoga puta, Blajburga, kod Teznog, u Barbarinu rovu, na Kočevskom Rogu, Marceljskoj šumi… i gdje sve ne…  kreću se od 35.000 pa čak do prijeko milijun pobijenih.

Rasute kosti po šumama i gorama… vape, da ih se vrati u Domovinu, sahrani u zajedničku grobnicu, obilježi Spomen područjem kao što je obilježen i Jasenovac, da se istraži, da se ukaže na učinjeno, da o svemu progovore znanstvenici da se o Križnome putu, Blajburgu i drugim stratištima Lijepe naše govori.

Imamo Hrvatsku, koju nismo dobili već krvlju platili i opet puštamo da nam oni isti kroje sudbinu. Ovo je jedina zemlja koja lustraciju sprovodi nad onima koji su se borili i izborili za njenu slobodu – nad BRANITELJIMA. Od „Crvenih“ Hrvatska se crveni. A ima ih u svim strankama. Nemamo mi ni desnice ni ljevice. Ne volim taj termin, Lijevi – Desni, bliže sam izjavi mog dida Nikole po kom sam dobio ime. Lijevi i desni mogu bit volovi. A ljudi mogu biti ljudi ili neljudi.

Zašto ne na istome polju Spomen područje Jasenovac i Spomen područje Križni put, Spomen područje Križnom putu. Uz Kameni cvijet Jasenovca, Kameni križ Križnog puta. Spomen područje žrtvama totalitarnih režima. Pa i najnovija vijest kako se na Dedinju, blizu groba „druga Tita“ podiže spomenik četniku Draži Mihajloviću da se taj isti Tito prevrće u grobu. Prenesimo i Broza u Kumrovec, jer dok je god gore, gore je i san o Novoj Jugoslaviji, ili po novom o Srpskim zemljama.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.