Korupcija ubija

Nedavni, nemili događaji u susjedstvu su nam pokazali: KORUPCIJA UBIJA. Novi Sad, stradanje 14 ljudi na željezničkom kolodvoru. Među njima i djeca. Korupcija. Bez pravovaljanih dokumenata. Balkanska praksa. Onako ispod oko, progledati na jedno oko. „Mito“? Korupcija. Praksa koja vodi u smrt, mnoge. BiH. Poplave. Jablanica. Sporni kamenolom. Opet u igri, moćnik. Opet oko dozvola. Opet ista praksa. Nezapamćena stradanja. Ljudske žrtve. Iza svega korupcija. Valencija. Korupcija. Nedopuštena gradnja. Ovaj niz, nizao bi se u nedogled. A tek u nekim zemljama. Da ne otvaram RH. RH nadogradnju Balkanske prakse s Hrvatskim štihom korupcije. U Srbiji se na ovo od strane mjerodavnih tek odmahnulo uzrečicom: „Pa šta“. U Hrvatskoj, čuvenom Hrvatskom šutnjom. Ne odgovaranjem. Igrom živaca. Iscrpljivanjem tom šutnjom i ne odgovaranje na podneske, prigovore, Mačevanje s živcima. „Igre prijestolja“ mjerodavnih. Koga uhvati u žrvanj takva praksa. Gledam te ljude svaki dan, ljude koje iz dana u dan, ubija korupcija. Uništene zdravstveno i ekonomski. Čuvena riječ: „Kuverta“. „Podmazati“. To su kuverte adresirane na smrt. Podmazuje se smrt i stradanje. Gledamo preko zida. Kod susjeda. „Ni tamo ne cveta cveće“. Ali narodu je dogorjelo do nokata. Plamte prosvjedi. Bunt. Otpor. Ipak se kreće. Ne prizivam prosvjede. Već prizivam riječ i pokret: DOSTA. Što nam se još treba dogoditi da punim očima progledamo. Mnogima je korupcija, na žalost postala opća praksa življenja. Dati kuvertu, platiti marendu, kupiti nešto, za nešto što je toj osobi na poziciji u opisu radnoga mjesta. Davanje na značaju, uvažavanje i „uvlačenje istom“…

            Zaboravlja se: korupcija (lat. corruptio: podmićivanje; pokvarenost), korištenje javne dužnosti radi osobnoga probitka. Često se tim pojmom označavaju različite društvene pojave: organizirani i gospodarski kriminal, loša vlast i njezine posljedice, ljudska prevrtljivost i bahatost vlasti. Korupcija kao politička pojava znači kvarenje vlasti. U tom se smislu taj termin upotrebljava u starijoj političkoj filozofiji (Machiavelli, Montesquieu, Gibbon), dok u novije doba pojam gubi moralističke konotacije i ponajprije znači kvarenje institucija i nastanak sustava potkupljive vlasti. U tom širokom smislu korupcija je pojava modernoga doba, racionalne pravne države i uređenoga tržišnog nadmetanja, suprotnost dobroj, otvorenoj i poštenoj vlasti.

             Kao kreativan narod, narod ovoga prostora, mi smo i korupciju usavršili. Specijalizirali se i u njoj. Neki oblici koruptivnoga djelovanja u RH su zapanjujući, ulaze u sudsku praksu mnogih zemalja, skoro pod rubrike: „Vjerovali ili ne.“ Uz to što smo „snalažljivi“ znamo se mi i ponašati kad smo vani. U uređenim zemljama smo što se toga tiče: „male mace“, i bježimo, mislim na lokalne moćnike i šerife od europskih fondova, jer tu je kontrola izvan dosega naših korumpirića, i gdje se prati tok novca, procedura, pozitivna pravna praksa… E oni u tu crkvu ne idu. U sredinama gdje jesu, gdje su za razliku od sintagme „mali maca“, u svojoj lokalnoj kaljuži, balkanske koruptivne prakse „Bengalski tigrovi“.

            Jedan se hvalio korumpirko kako mu je katolička vjera najdraža. Zgriješi. Ispovjedi se. Pokaje. Izmoli pokoru. Da nešto u crkvu. I čist je od grijeha i može ponovno griješiti. Pa pobogu, samo je čovjek. Ljudski je griješiti.

            Pričao mi jedan stariji poznanik, kad su pitali seljake u jednom selu zašto ne potjeraju trgovca koji se raznim prevarama nakrao. „Pun kao brod“. Toliko puta uhvaćen u muljažama. U pronevjerama u čemu sve ne. Auta, kuće… da mozak stane… Komisija za porijeklo imovine provela bi godišnji odmor kod njega da sve ispita… utvrdi…

            A oni mu odgovoriše:

            – A što da uzmemo novog, dok ovaj nakrade da bi stigao svog prethodnika, kuku se nama. Nama je sad dobro. Ovaj se smirio. Uspokojio i propoštenio.

            Na žalost ova danas korupcija nije u shveri rečene crtice, ova danas korupcija je više razine i na svim nivoima vlasti. Umrežena. Organizirana. Vrzino kolo. Smrdi na sve strane, ne samo ko pokvarena riba od glave. I još nešto što je čini sličnom ribi, čuti ko riba. Ili kad progovori ko onaj naš:

             – Mene je bilo sramota premijera koliko nemam. – „pa se angažirao da ima.“

             Najbolnije i najpogubnije po sve nas, ova danas korupcija: UBIJA. Odnosi ljudske žrtve. Živote. Odnosi mladost. Pola je milijuna ljudi i to mahom školovanih i potentnih otjerala iz RH. Mladi i školovani ljudi ne mogu do pozicije, jer i ptice na grani znaju da u Lijepoj našoj nije važno koliko znaš već koga znaš.