Granični poremećaj osobnosti: mitovi i činjenice

Granični poremećaj osobnosti često je okružen brojnim mitovima koji stvaraju strah i nerazumijevanje. U javnosti se često prikazuje senzacionalistički, bez uvida u stvarne uzroke i mogućnosti liječenja. Takav pristup dodatno stigmatizira oboljele.

Prema istraživanjima, oko 1–2 % populacije ima obilježja ovog poremećaja, no mnogi nikada ne dobiju dijagnozu. Razlikovanje mitova od činjenica ključno je za bolju podršku i kvalitetniji život.

Što to znači

Granični poremećaj osobnosti nije znak slabosti karaktera, već kompleksno mentalno stanje. Obilježen je nestabilnim emocijama, slikom o sebi i odnosima s drugima. To znači da osoba može intenzivno doživljavati emocije koje se brzo mijenjaju.

Mit je da su osobe s ovim poremećajem „manipulativne“. U stvarnosti, njihova ponašanja često proizlaze iz straha od napuštanja i potrebe za sigurnošću.

Kako funkcionira

Emocionalni sustav kod ovih osoba reagira snažnije i brže nego kod većine ljudi. Male situacije mogu izazvati intenzivne reakcije poput tuge, ljutnje ili tjeskobe. To nije svjesni izbor, već neurobiološka osjetljivost.

Istraživanja pokazuju povezanost s traumama iz djetinjstva, ali i genetskim faktorima. Važno je razumjeti da kombinacija više uzroka dovodi do razvoja poremećaja.

Praktični primjeri

Primjer je osoba koja doživljava kašnjenje prijatelja kao znak odbacivanja. Emocionalna reakcija može biti vrlo snažna, iako situacija objektivno nije prijeteća. To često dovodi do konflikata u odnosima.

Drugi primjer je nagla promjena samopouzdanja, od osjećaja bezvrijednosti do pretjerane idealizacije sebe ili drugih. Ovi obrasci mogu zbuniti okolinu, ali su dio poremećaja.

Benefiti i primjena

Iako zvuči paradoksalno, osobe s graničnim poremećajem često imaju izraženu empatiju i kreativnost. Uz pravilnu terapiju, te osobine mogu postati velika snaga. Dijalektičko-bihevioralna terapija pokazuje visoku učinkovitost.

Primjena naučenih vještina regulacije emocija pomaže u svakodnevnom životu. Statistike pokazuju da se kod više od 70 % osoba simptomi značajno smanjuju kroz nekoliko godina liječenja.

Najčešća pitanja

Jedno od čestih pitanja je može li se poremećaj „izliječiti“. Točnije je reći da se može uspješno kontrolirati i ublažiti. Mnogi ljudi vode stabilan i ispunjen život.

Drugo pitanje odnosi se na odnose i roditeljstvo. Uz podršku i terapiju, osobe s ovim poremećajem mogu graditi zdrave i sigurne odnose.

Zaključak

Mitovi o graničnom poremećaju osobnosti stvaraju nepotrebnu stigmu. Činjenice pokazuju da je riječ o razumljivom i liječivom stanju. Edukacija je prvi korak prema promjeni percepcije.

Razumijevanjem i empatijom možemo smanjiti predrasude i poboljšati kvalitetu života oboljelih. To je korist ne samo za pojedinca, već i za cijelo društvo.