ČELIK – ČELO

Čelik – čelo. Biti ću iskren. Nikada čuo. Onda se dogodi tragedija. Stradali su radnici Jadrolinije. Mornari. Čelik – čelo cijelu Hrvatsku zavi u crno. Krenu istraga, potraga za krivcem. Upališe se svjetla nad tamom nemara. Krenu hrvatski igrokaz u ovim i ovakvim tragičnim situacijama, prebacivanje krivnje. Mantra nenadležnosti. Čelik – čelo, čelično uže, (katkad čelik-čelo, kabel ili sajla), u strojarstvu, građevinarstvu i tehnici općenito, savitljiv je ravni (linearni) konstrukcijski dio koji služi za prijenos vlačnih sila, odnosno natezanje, napinjanje, vješanje, povlačenje i drugo. Sastavljeno je od više čeličnih žica velike čvrstoće, koje su u jednostrukoj ili dvostrukoj zavojnici ovijene oko jezgre užeta. Spiralno uže ima oko jezgre omotano nekoliko redova žica koje čine jednostruku zavojnicu. Takvo je uže vrlo čvrsto, ali slabo savitljivo, pa se rabi kao nepokretno (nosiva užad žičara, mostova i slično). Otvorena spiralna užad izrađuje se od žica okrugla presjeka, a zatvorena užad od žica kojima je presjek u obliku slova Z, pa im je površina glatka. Prameno uže sastavljeno je od žica upredenih u dvostruku zavojnicu. Izrađuje se od pramenova načinjenih od više redova žica omotanih oko jezgre. Pramenovi mogu u uže biti upredeni u istome smjeru kao i žice pojedinih pramenova (istosmjerno upredena užad) ili u obrnutome smjeru (križano upredena užad). Pramena se užad rabi kao pokretna, jer se zbog velike gipkosti lako namata i prelazi preko kolotura. Čelično uže se izrađuje uplitanjem čeličnih žica koje se proizvode u kupolnoj ili električnoj peći od čelika velike čvrstoće. Prilikom izvlačenja žica se termički obrađuje tako da je finalni proizvod žica jednake strukture, žilavosti i otpornosti prema torziji. Nakon toga žica se čisti u kiselini i ide na pocinčavanje, nakon čega slijedi poliranje, provlačenjem kroz sitna zrnca pijeska.

E to je puklo uže. Pala rampa i usmrtila mornare Jadrolinije. Zavilo u crno cijelu Hrvatsku. Ministar je razmišljao o podnošenju ostavke. Priznao krivnju i grizodušje što odmah isti dan nije došao na mjesto tragedije… Iz kompanije, muk, pozivanje na ono dok traje istraga… Ova i ovakva uprava, ne ulijeva nam povjerenje. Do koje granice sigurnosti su sigurni trajekti kojima putujemo. Koliko su frizirani izvještaji koji svakodnevno potvrđuju ispravnost kao u toliko slučaja  Kad znamo što znamo o „Javnim nabavama“ o „aljkavosti“ o kuvertama, o radu „od danas do sutra“… o onom „ne prizivaj vraga“… može ovo još“… a kad ja odem… kao u onoj pripovijetci srpskog satiričara Radoje Domanovića: „Ne talasaj“… E kad tragedija sve zatalasa što onda… Bude nas tragedije iz medvjeđeg sna… uljujanosti, kolotećine… Dok neki pokupe kajmak… Malo se podijeli da se „ušute neki“… tzv „javna nabava“ na hrvatski način… „Bečka škola – Balkanski smijer“.

Kad dogodi se tragedija svi se uvuku u sebe, u tišinu, u onu mantru: „Dok traje istraga…“ i prođe vrijeme… zaborav učini svoje… i onda po onoj narodnoj poslovici – balkanizacija na djelu: „Jovo na novo“… Europa jeste došla na ove prostore ali iz njih nije izašao Balkan… Ukorijenjen je i duboko je pustio korijenje…

Kako upravitelji dolaze po političkoj dužnosti, a rijetko kad po struci i stručnosti: Uhljebljuju se. Nedodirljivi su. Jake sjene. Debelih veza koje im čuvaju leđa. A tragedije? Ljudske žrtve…? Vrijeme čini svoje… Vrijeme liječi sve…

Treba uvesti konkurenciju Jadroliniji, izvući je iz sigurnosti monopola. Skloniti je od političkog „oltara“ od „državne zaštite“… nedodirljivost… Jer dovesti ćemo se do toga da ćemo na trajekte izvjesiti natpise:

„Vi koji putujete našim trajektima, putujete na svoju odgovornost“. Ili ćemo početi, ne daj Bože potpisivati papire gdje prijevoznika oslobađamo svake odgovornosti.

            Pitanja je sve više. Odgovora ni od kuda. A dolaze nova i nova pitanja. Posijalo se nepovjerenje koje iz dana u dan raste. Kao korov, ne da se iskorijeniti.

             Umjesto sigurnosti i naslovnica na dnevnome tisku po uspješnosti. Kompanija puni stranice Crne kronike i zavija nas tragedijama u crno. Ne dao Bog nove tragedije, jer opet će se odgovorni zavući k’o u mišju rupu u izreku: „Dok traje istraga suzdržavamo se davati ikakve izjave“. A interna kontrola? Poduzete mjere. Propusti u održavanju. Zanemarivanje radnih obveza. Nabava brodova koji u zemljama iz kojih su nabavljeni idu na rezalište.

            Zemlja smo koja se s pravom ponosi brodogradnjom. I umjesto da obnovi flotu, pa ako treba i zaduži se, država, uposli brodogradilišta, kooperante. Podigne proizvodnju. Sigurnost. Iskorijeni tragedije. Sačuva sigurnost. Ljudske živote. Učini je stopostotno sigurnom. Dovodi se do kletve: „Dabogda ti Jadrolinija garantirala sigurnost prijevoza!“

Kao vjernik ostaje mi samo moliti se Bogu da do toga ne dođe. Da Bog providi. Jer ova uprava je daleko od Boga,

            Nadu mi daje to što se i europski turisti voze tim trajektima pa će radi njih, ako ne radi nas, europska komisija uzeti ih na oko, i natjerati na onu imotsku: „Ajmo sad pošteno kad ne može drugačije!“

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.