„DVORSKE LUDE“ – O GRADSKOM PRORAČUNU IZ PRVE RUKE

I dogodi se čudo. Dogodi se proračun grada Zadra. – O gradskom proračunu iz prve ruke, najpozvanijega za reći što, dati iskaz na tu temu, ima li pozvanijega od Marka Vučetića:

– Proračun je gotovo stalna točka dnevnog reda ovog saziva Gradskog vijeća Grada Zadra, ona je potpuno umorila javnost, dobila je značaj uobičajenog razgovora, poput onoga o vremenu. Prihvatilo se, nekako se već i očekuje, da Zadar ima problem s proračunom. Imat će ga i opet, već krajem ove godine. Tema proračuna je zbog toga  lišena dubljeg značenja, moguće ju je koristiti za besmislen govor. U redovitim okolnosti, onima koje je zakon propisao, proračun se donosi u prosincu za sljedeću godinu, a Zadar je, nakon višemjesečne blokade i nužnog financiranja koje je, uglavnom, proizlazilo iz gradonačelnikovih preferencija, u rujnu dobio proračun za preostala tri i pol mjeseca ove godine. To se dogodilo nakon presude Visokog upravnog suda koji je odredio da Gradsko vijeće treba ili usvojiti proračun ili će, po sili zakona, biti raspušteno, dok gradonačelnik nastavlja obnašati svoju funkciju. U slučaju raspuštanja, Vlada RH imenuje povjerenika koji preuzima nužne ovlasti Gradskog vijeća. Izvanredni izbori se najvjerojatnije ne bi održali jer se oni mogu održati samo do kraja ove godine. U godini redovitih  lokalnih izbora, a to je 2025., nema izvanrednih izbora.

Proračun je temeljni politički akt kojim se određuje tko ima većinu u Gradskom vijeću, u Zadru tome nije tako – proračun je postao akt kojim se pokazuje tko zasigurno nema većinu u Gradskom vijeću, a to je HDZ, ali se ujedno pokazuje i tko ne želi biti dio formalne većine. HDZ je u Gradskom vijeću nesumnjivo  doživio negaciju, ne prolazi ništa što HDZ želi, odnosno ono što HDZ želi, drugima izvan HDZ-a (nikad svima) to posluži kao uputa kako da se HDZ javno osramoti, da odustane od te želje, da odustane od onoga što je kategorički, beskompromisno branio. To se dogodilo i s prijedlogom ovog tromjesečnog proračuna. Gradonačelnik Dukić i HDZ su se izrugali s amandmanima Nezavisne liste Enija Meštrovića, rekli su da je Enio prevarant, da su njegovi prijedlozi besmisleni, da će radije ići u gotovo jednogodišnju proračunsku blokada grada nego pristajati na njegove ucjene, da bi, naposljetku, u panici, lišeni dostojanstva, s pripremljenim, na papiru napisano govoru, pokušali obrazložiti zbog čega se javno ponižavaju pristajući na Enijeve zahtjeve.

Ovaj proračun je, u gotovo doslovnom smislu, bio proračun kojim se glasalo o financiraju javnih potreba Zadra ali i o poniženju Dukića i HDZ-a. Glasati za proračun, značilo je ujedno i biti suglasan s time da se Dukić i HDZ ponize. No ovo je manje bitno, značajnije je što se izglasavanjem proračuna oslobađaju financijska sredstva onim korisnicima kojima Dukić nužnim financiranjem nije uplatio nikakva sredstva. Mnoge sportske udruge i udruge u kulturi, koje su i u nemogućim okolnostima održavale Zadar na životu, dovedene su na sam rub postojanja. Nije tu riječ samo o financiranju famoznih radnih bilježnica osnovnoškolskoj djeci ili otvaranja dodatnih radnih mjesta u vrtićima, povećanja plaća onima kojima se plaća isplaćuje iz gradskog proračuna, riječ je činu kojim Gradsko vijeće pokazuje do koga mu je stalo. Gradonačelnik je to pokazao kada je planirao kvartalna nužna financiranja. Svi oni koji su tek ovim proračunom dobili financijska sredstva, ta sredstva su dobili isključivo zbog toga što je to Gradsko vijeće htjelo, bez zrelosti ili odluke Gradskog vijeća to ne bi bilo moguće.

Hrvatska je društvo za koje vrijedi ono što je Freud rekao: demoni su uvijek nekadašnji bogovi. U primitivnim društvima nema građanske svijesti, nego ovisnosti i zahvalnosti. Primitivno društvo se prema političarima odnose kao prema bogovima koji ih, u financijskom smislu, spašavaju, a ako ih ne spase, ti bogovi postaju demoni. Mi smo ovom proračunskom krizom to načelo razbili. Dukić je svoje spašavao, financirao im je festivale, kupovao im je slike itd. Mi smo naše izložili, ostavili smo ih izvan dohvata proračuna, a oni su u oskudici materijalnih dobara djelovali, bili su kreativni, nisu posustali, nisu se ponizili, nisu molili političke bogove i zaslužili su da im u ovom zadnjem kvartalu, a to je ono što smo nakon odluke Visokog upravnog suda izglasali, omogućimo da dobiju zaslužena financijska sredstva. Ta sredstva su zaslužili svi oni koji se nisu ponizili i koji nisu molili.

Politika je distribicija moći i distribucija materijalnih dobara. Mi nismo distribuirali moć bogova i demona, nego smo se snalazili s realnim stupnjem političke moći u jednoj nezreloj lokalnoj zajednici  – konkretno, zadarskoj zajednici. Toj zajednici smo distribuirali ona materijalna dobra koja bez nas, kao izabranih vijećnika, ne bi dobili, ona bi im bila uskraćena.

U raspravi sam rekao da je ovaj proračun opterećen narcističkom strukturom. To je istina. Političari su gledali u proračun i u tom proračunu su tražili sebe, pitali su se što im, u reputacijskom smislu, on znači, što im donosi a što odnosi. Dukić se u narcističkoj ekstazi hvastao kako je proračun njegov i da neće odstupiti od onoga što zastupa, da bi, potom, njegov proračunski narcizam doživio bolnu dekonstrukciju, pristajući na sve što je prije s podsmijehom odbio. Građane sam nazvao fantomskim građanima jer se ne bune, nema ih, nisu materijalizirani. Oni nešto očekuju, na njih se svi pozivaju, a njih, u građanskom smislu nema. Zbog svega smatram da je za Zadar korisno da prolazi kroz ove bolne, razotkrivajuće faze suočavanja s onim što stvarno jest, što umišljamo da jest, ali i s onim što bi tek trebao biti, a trebao bi biti grad zauzetih, stvarnih građana.

Ljudi oskudne spoznaje nisu svjesni svoga spoznajnog manjka, oni smatraju da im je prednost kada nešto ne razumiju, oni se s time čak i ponose, smatraju da se oni koji njih razumiju a koje oni, dakako, ne razumiju, nalaze u problemu. Za takve ljude dobro je da završe u politici, moguće ih je iskoristiti kao dvorske lude koje političkom plemenu pokazuju kako izgleda njegovo stvarno političko, spoznajno i komunikacijsko lice. Dvorska luda za tili čas svlada put od narcističke kategoričnosti do proračunskog poniženja. Pitanje je samo žele li fantomski građani podržavati putovanja dvorskih luda. Ako žele, dvorske lude mogu završiti i u New Yorku.

            Čitao sam više puta roman: „Jenki na dvoru kralja Artura“. Toliko sam u životu upoznao dvorskih luda. Što upoznao. Živio. Zbog nekih od njih odabrao rad „vani“ samo da mi ne kreiraju život. I ovo iseljavanje vuče korijene u ovim i ovakvim  odnosima. Sve su maske već odavno pale. Ogolila se gola istina. Iz dana u dan se iščitava tragikomična priča. Grad Zadar čeka svoj roman o dvorskim ludama, o Jenkiju na dvoru kralja Artura. Život ide dalje. Piše priče. Kroji sudbine. Srećom imamo pojedince koji nam mogu razmagliti maglu i dati da jasno vidimo. Vrijeme prodavanja magle – odmaglilo je.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.