Srebrenički kodirani kadrovi smrti

Riječ izdavača: Džemail Spahić

Srebrenički kodirani kadrovi smrti je teška, bolna, nadasve dirljiva poema. Iznosi detalje koji su se dogodili, zločin i užas. Svjedočanstvo o svim strahotama koje su se dogodile u Srebrenici tijekom rata. Civili su izgubili život, odvedeni na masovno pogubljenje. Prikazana je stvarnost u određenoj situaciji. Duboko se usijeca i ostavlja pečat izopačenih umova. U takvim okolnostima i mjesto (priroda) poprima izgled te neviđene nesreće. Vjerodostojno i uvjerljivo. Stvarnost je surova i teška, sudbina je nemilosrdna. Pred očima cijelog svijeta – postoje satelitske snimke, događaja se genocid. Munjevitom brzinom izopačeni ljudski um počinio je nezapamćeni zločin. Pravo na život zauvijek im je oduzeto na najgori mogući način. Taj povijesni događaj koji se dogodio jednom u životu – a život je jedan – ispisan je u ovoj poemi. Ispripovijedano je crnilo, mržnja i mučnina tema masovnog oduzimanja života nevinim ljudima na najgori mogući način. Autor se ne nameće, ne opredjeljuje se, on priča o boli, o istini, o strašnoj tragediji. Ako ne postoji zapis o događaju i nema volje veoma je teško dokazati da se dogodio. Poema je napisana na više jezika i tako postaje razumljivija širem krugu čitatelja. Neka novi naraštaji imaju još jedan izvor informacija da se zločini dešavaju ne samo tamo negdje daleko već i u našem dvorištu.
Neka ovo bude moj mali doprinos širenju istine o Srebrenici 1995. яндекс

Džemail Spahić

SREBRENIČKI KODIRANI KADROVI SMRTI

Krv
Suze
Bol
Srebrenice
Među
Nišanima
Koprenom
Zločina
Prekrivena
Lica
Kodirane
Grafike
Smrti

Politika
Pamfleti
Plejade
Plantaže
Mržnje
Neiscrpna
Kaljužišta
Kaljuža
Duša
Krvnika
Razčovječi
Slijepom
Mozgu
Korist
Oči!?
Uzorci…
Očevidnici
Vidljivosti
Zajedničkih
Grobnica
Otkopi
Trulo
Ljudsko
Meso
Vrvi
Kolopleti
Crvi

Skoti
Kote
Štakorske
Okote
Riječi
Riječi
Mit Kosova
Crne
Bijele
Bijele
Crne
Krajnosti
Zlom
Naoštrene
Oči
Keze
Pogledima
Pogrdnim
Iskre
Podsvijesti
Svijesti

Zamka
Kruga
Tamni
Ritam
Životnoga
Bila
Noćima
Noćnici
Krvavi
Noževi
Krvnika
Netopiri
Utvare
Vidine
Vampiri

Notnica
Božjega Kokota
Razdaje
Zrnca
Srebreničkog
Sunca
Između
Žica
Zavući
Se
Između
Žica
Svira
S
One
Strane
Ruba
Noći
Svira
Svjetlosti
Pretvoriti
Se
U
Zvuk
U
Zrnca
Svira
Sunca
Šute
Tišine
Bogate
Mislima
Pola
Neba
Palo
U
Sjenu
Skrivena
Strana
Dana
Još
Na
Istoku
Žar
Se
Sjaji
Počekaj
Malo
Sutonski
Trenu
Potrajte
Potrajte
Potrajte
Zrnca
Srebreničkog
Sunca

Godine
Dvije
Tisuće
I
Neke
Bauk
Kruži
Europom
Svijetom
Bauk
Islama
Strah
Izvire
Iz
Neznanja
Istočni
Izlasci
Sunca
Nisu radi islama
Niti
Su
Zapadni
Zapadaji
Sunca
Radi kršćana
Bog je svjetlost duša

Mostovi
Među
Svjetovima
Ne
Dotiču
Zavađene
Obale
Pružena
Ruka
Istoka
Bosna
Razmeđe Svjetova
S
Figom
U
Džentlmenskom
Džepu
Uljuđena
Europa
Blizina Bez Blizine
Bliskosti…
Iskrenosti
Iznuđenja
Iskrenosna
Dresiranih licemjera
Stara Dama
Okrenula
Glavu
Mejnicima
Za
Zla
Duhom
Izvraćenim
Smrtonoscima…
Svojim
Ogromnim
Crnim
Rukama
Smrt
Grabi
Mosti
Obale
Dana
I
Noći
Nakaze
Tmine
Noćnici
Spodobe
Krvnici
Grobna Mjesta

Bol
Priječi
Duh
Riječi
Oprosti, Oprosti, Oprosti
Krvnikov
Biljeg
Krvi
Okrenut
Izlasku
Iz
Kruga
Mraka
Ostati Ljudima Bliži
Osveta, Osveta, Osveta
Znak Slabost …
Slabost Znaka …
Životom
Suživota
Jačamo
Jakosti
Ječimo
Po
Planu
Stvoritelja
Jedni drugima dugujemo ljubav…
Čistinom vjere
Mislimo sebe
Iznad
Hladne
Razine
Krvožedne
Životinje
Nastanu da damo
Zar
Praznini sjećanja,
Bol Zločina…

Zločin
Nema
Narod
Zločinačkih
Naroda
Nema
Zločin
Ima
Ime
Imenom
Ima
Sudit
Mu
Se
Pobjeda
Nad
Njim
Riječi?!
Sućutna Srca…

Tko će se…?
Hoće l’ se…?
Itko sjećati
Suze
Majki
Srebrenice
Obrazli
Traga
Zrnce
Suza
Što
Se
Koriti Niz Lice.

Potonuti
Životu
Vraćanje
U
Odnos
Mjerenja
Protoka
Vremena
Emocijom…?
Ne reći
Da životu?!…!?…
Pravu
I
Biti tu
I
Ostati
Ne
Izdati
Srebrenice Žrtvu.

Jedanaesti jula,
Tihujemo
Osam hiljada
Tristo
Sedamdeset tri
I

…
?
Iskopani grob
Tabuti
Zelenom
Čojom
Pokriti
Krv
Suze
Bol
Srebrenice
Među
Nišanima
Zanjihani
Bezdan
Boli

Nad grobovima
Govori majka
… Sina Sam Sanjala
Triput …
Sanjam …
Ko vratio se odnekle …
U lijepom odijelu …
Pitam ga: Gdje s’ bolan dosad’ …
A on: Evo me bona …
Pitam: Zašto nisi dosad doš’o …
A on: Pa tako …
To uvijek kratko traje…
A nakon toga mogu rijet:
Ne znam ništa više
Nego što sam znala
Sprva
Svjesna
Sam
Da
Sam
Sama
Da Ga Čekam…

Jednom sanjam
Da je ko biva
U Zvorniku i da sam došla tamo vozom desetkom
Sretnem ga na ulici: Samire bolan Gdjes’ ti?
Ovdje sam – kaže.
Zašto te nejma?
A on:
Ne mogu još!

P.S.

Srebrenička Bol Slovi
Život
Goli
Svako Slovo Srebreničke Boli
Boli!
Boli!
Boli!