Smijeh je jedna od rijetkih ljudskih reakcija koja preskače logiku i pogađa ravno u tijelo. Dobar primjer za to je zarazni smijeh. Dovoljno je da netko u prostoriji prasne u smijeh i atmosfera se trenutno mijenja.
Znanstvenici su otkrili da se ljudi u društvu smiju i do 30 puta češće nego kada su sami. Taj podatak otvara pitanje zašto naš mozak tako snažno reagira na tuđu radost.
Smijeh nije samo reakcija na humor, već duboko ukorijenjen društveni signal. On govori: sigurno je, povezani smo, možemo se opustiti.
Inspirativna priča
U jednoj bolničkoj čekaonici, dijete se počelo smijati bez očitog razloga. Njegov smijeh bio je toliko iskren da su se ljudi oko njega počeli smješkati.
Nakon nekoliko minuta, cijela prostorija bila je ispunjena tihim smijehom. Napetost i strah, barem nakratko, nestali su.
Ova mala scena pokazuje kako smijeh može promijeniti emocionalno stanje grupe. Ne zahtijeva objašnjenje, samo prisutnost.
Ključni principi
U pozadini zaraznog smijeha nalaze se takozvani zrcalni neuroni. Oni nam omogućuju da nesvjesno oponašamo emocije drugih ljudi.
Kada vidimo ili čujemo smijeh, mozak ga prepoznaje kao signal pozitivne namjere. Automatski se aktiviraju centri za ugodu.

Zato se često smijemo čak i kada ne razumijemo šalu. Tijelo reagira prije razuma.
Praktični koraci
Smijeh se može svjesno potaknuti kroz društvene situacije. Gledanje komedija u društvu jača efekt zajedničke reakcije.
Istraživanja pokazuju da se ljudi lakše smiju kada održavaju kontakt očima. Pogled pojačava emocionalnu povezanost.
Čak i lažni smijeh može pokrenuti pravi. Tijelo ne razlikuje uvijek spontanost od namjere.
Prepreke i kako ih prevladati
Strah od osude često sprječava ljude da se slobodno smiju. Mnogi se boje da će izgledati neozbiljno.
Društvene norme u odrasloj dobi potiskuju spontanost. Djeca se, primjerice, smiju i do 300 puta dnevno, dok odrasli jedva 15.
Svjesno dopuštanje sebi da se nasmijemo razbija te barijere. Smijeh tada postaje čin hrabrosti.
Usvajanje navike
Redovito okruživanje ljudima koji se smiju mijenja unutarnju klimu. Emocije se prenose brže nego riječi.

Mali rituali, poput dijeljenja smiješnih priča, jačaju osjećaj pripadnosti. Smijeh postaje očekivan, a ne slučajan.
S vremenom, tijelo uči brže reagirati na radost. Smijeh tada dolazi prirodnije.
Zaključak i poziv na akciju
Zarazni smijeh podsjeća da smo bića odnosa, a ne izolirani umovi. On je dokaz da emocije putuju među ljudima.
Kroz smijeh gradimo povjerenje i sigurnost. To je univerzalni jezik koji ne treba prijevod.
Kada razumijemo zašto je smijeh zarazan, počinjemo drugačije gledati na svakodnevne susrete. U njima se krije više povezanosti nego što mislimo.
Više ovakvih tema pročitajte u kategoriji: Razbibriga
