Jedna od najosjetljivijih priča Dvora Trakošćan skrivena je na zidovima Male knjižnice. Riječ je o vrijednim zidnim tapetama iz 19. stoljeća koje su sačuvane in situ, na izvornom mjestu, u povijesnom ambijentu dvorca, a posebnost im daje i činjenica da pripadaju rijetkoj skupini srednjoeuropskih takozvanih „otrovnih tapeta“.
One su ujedno u fokusu projekta „Les Fleurs du mal of the Trakošćan Castle – Small Library“, koji je uvršten u uži krug međunarodne nagrade Heritage in Motion 2026., u kategoriji Museums in Short. Projekt kroz suvremeni digitalni film priča priču o tapetama, njihovom nastanku, materijalima, propadanju i restauraciji, ali i o izazovu njihova očuvanja za buduće generacije.
Tapete koje su predstavljale luksuz, a danas zahtijevaju poseban oprez
Na prvi pogled riječ je o raskošnom zidnom ukrasu kakav bismo i očekivali u povijesnom dvorcu. No iza njihove dekorativnosti krije se složena priča o materijalima i tehnologiji izrade karakterističnoj za 19. stoljeće.
Tapete su izrađene tako da površina dobije prepoznatljivu, gotovo baršunastu teksturu. U njihovoj su proizvodnji korišteni različiti materijali, a posebnu ulogu imala su vlakna kojima je površina dobivala svoj osebujan izgled. Ta je kombinacija materijala i tehnike izrade danas dragocjen trag o načinu na koji se nekada uređivao reprezentativni interijer.
Naziv „otrovne tapete“ pritom nije tek slikoviti opis. U 19. stoljeću neke su se dekorativne tapete proizvodile uz uporabu spojeva arsena, osobito za dobivanje intenzivnih zelenih pigmenata. Takvi materijali danas predstavljaju ozbiljan konzervatorski izazov jer se štetne tvari mogu nalaziti u samoj strukturi povijesnog predmeta. Zbog toga njihovo očuvanje ne podrazumijeva samo brigu o izgledu, već i pažljivo postupanje s izvornim materijalom.
Trakošćanske tapete pritom su posebno vrijedne jer su sačuvane in situ – ondje gdje su izvorno postavljene. Nisu izdvojene iz prostora i premještene u muzejski depo, nego su ostale dio povijesnog interijera Male knjižnice, što dodatno povećava njihovu dokumentarnu i kulturno-povijesnu vrijednost.
Restauracija bez dokidanja tragova prošlosti
Očuvanje takvih tapeta nije jednostavan zadatak. Svaka intervencija nosi rizik, a cilj restauratora nije stvaranje novog, savršenog zida, nego očuvanje što većeg dijela izvornog materijala i tragova vremena.
Posebno zanimljiv dio restauratorske priče odnosi se na vunu, odnosno sitna vlakna kojima je oblikovana karakteristična tekstura tapeta. Tijekom radova ta su vlakna morala biti uklonjena. Umjesto da budu odbačena, sačuvana su kako bi se nakon restauracije ponovno vratila na svoje izvorno mjesto.
Taj detalj možda najbolje pokazuje koliko se pažljivo pristupalo obnovi Male knjižnice. Čak su i najmanji elementi povijesnog materijala tretirani kao dio cjeline koju treba sačuvati.
Kako promatraču približiti tako osjetljiv eksponat
Ovo se pitanje nametnulo kao jedan od najvećih izazova projekta. Tapete treba približiti posjetiteljima, objasniti njihovu vrijednost i omogućiti im da razumiju složenost njihove izrade i restauracije, ali ih istodobno treba zaštititi od nepotrebnih fizičkih intervencija.
Rješenje je pronađeno u digitalnom filmu napravljenom posebno za taj prostor. Umjesto dodatnog fizičkog zadiranja u osjetljivu baštinu, autori su se odlučili za site-specific digitalno pripovijedanje, odnosno filmsku priču oblikovanu upravo prema prostoru, njegovoj atmosferi i predmetu koji interpretira.
Film tako gledatelja vodi kroz povijest tapeta, njihovu materijalnu strukturu i tehnologiju izrade, ali i kroz restauratorski proces. Vizualnim jezikom otvara pogled u ono što posjetitelj golim okom ne može vidjeti – slojeve, materijale i postupke koji su nužni da bi se krhki povijesni predmet sačuvao.
Mala knjižnica kao velika priča o baštini
Projekt Dvora Trakošćan tako spaja tri područja koja se često promatraju odvojeno – konzervaciju, znanstveno istraživanje i suvremenu muzejsku interpretaciju.
Posebnost je u tome što digitalni sadržaj ne pokušava zamijeniti izvorni predmet. Naprotiv, njegova je uloga pomoći posjetitelju da ga bolje razumije, bez potrebe za dodatnim dodirivanjem ili drugim intervencijama koje bi mogle ugroziti osjetljive tapete.
Uvrštenje projekta u uži krug nagrade Heritage in Motion 2026. dodatno je priznanje takvom pristupu. Priča Male knjižnice tako izlazi izvan zidova Trakošćana i postaje primjer kako se osjetljiva kulturna baština može predstaviti suvremenoj publici, a da pritom njezina zaštita ostane na prvome mjestu.
Zidne tapete, koje su nekada simbolizirale raskoš i ukus svojega vremena, danas su postale jedan od najdelikatnijih svjedoka prošlosti Dvora Trakošćan – predmeta koje nije dovoljno samo gledati. Potrebno ih je razumjeti, istražiti i, prije svega, pažljivo sačuvati.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije.
