SRPSKA POSLA

Neki dan saznah podatak kako su Srbi kroz medije i općedržavnu anketu birali tri najveća Srbina u srpskoj povijesti. „Reći će te: Srpska posla.“ Znam, zanima Vas tko su po njima tri najveća Srbina u srpskoj povijesti, pa evo da Vas ne držim u neizvjesnosti. Pođimo od trećega mjesta. Na treće mjesto su stavili Ivu Andrića. Neš ti Srbina. Neupitan Hrvat. Iz hrvatske obitelji. Oba roditelja Hrvati. Bolje reći BiH Hrvat iz Doca kod Travnika. Kršten, pričešćen, krizman. Nikada i nigdje za sebe nije rekao da je Srbin. Jugoslaven, da. Objavljivao na hrvatskom, moleći da mu se obrati pozornost na njegov hrvatski kad se radila Antologija hrvatskog pjesništva, u koju je uvršten. Sam Crnjanski zvao ga fra Ivan. Govoreći da je u zavadi s zdravim razumom svatko tko ga svrstava u srpski korpus. Toliko je pisano o njemu i njegovom srpstvu i hrvatstvu. Na ekavicu prešao kad je prešao u diplomatsku službu. I da ne dužim dalje, drugačije nije niti mogao biti i opstati u službi. Srbin ni u primisli. Jugoslaven? E o tom bi se dalo.

Broj dva Đoković. Novak Đoković. Profesionalni igrač od 2003., u dosadašnjoj je karijeri u 1135 mečeva ostvario 943 pobjede te osvojio 82 turnira, od čega 18 na Grand Slamovima: devet puta bio je pobjednik Australian Opena (2008., 2011–13., 2015–16., 2019–21; rekord turnira u pojedinačnoj konkurenciji kod tenisača), pet puta Wimbledona (2011., 2014–15., 2018–19), triput US Opena (2011., 2015., 2018) i jednom Roland-Garrosa (2016); uz Dona Budgea i Roda Lavera jedini koji je osvojio četiri uzastopna Grand Slam turnira (Wimbledon i US Open 2015., Australian Open i Roland-Garros 2016). Na turnirima serije Masters 1000 osvojio rekordnih 36 naslova, pobjedom u Cincinnatiju 2018. postao prvi i zasad jedini igrač u povijesti s naslovima na svih devet turnira te serije. Pet je puta pobijedio na završnome turniru godine ATP Finals (2008., 2012–15). Prvi igrač svijeta na ATP ljestvici u pet navrata (srpanj 2011 – srpanj 2012., studeni 2012 – listopad 2013., srpanj 2014 – studeni 2016., studeni 2018 – studeni 2019. te od veljače 2020), sveukupno rekordnih 313 tjedana. Osvajač brončane medalje na OI 2008., s reprezentacijom Srbije pobjednik Davisova kupa 2010. i ATP Cupa 2020. Odlikuje ga agresivna igra s osnovne linije, odlična tjelesna pripremljenost, pokretljivost i smirenost u odlučujućim trenutcima mečeva. Ističe se iznimnim bekhendom i odličnim servisom, kao i izvrsnom igrom na protivničkom servisu. Smatra ga se jednim od najboljiih tenisača u povijesti; uz Rogera Federera i Rafaela Nadala najbolji u razdoblju nakon 1970., a od obojice je uspješniji u međusobnim susretima…. I toliko toga drugoga… Ali i tu toliko toga pliva. Nije nekako po srpski. Otac mu Crnogorac. Mati Hrvatica. Srbin bez i jednoga Srbina u familiji. Prije bi ga mogli svojatati svojim Crnogorci i Hrvati. Ali tako je to sa Srbima.

I najveći Srbin među Srbima, Tesla. Nikola Tesla. Treba li uopće o tome više. Toliko je knjiga napisano o tome. Pa i sam je se Tesla očitovao o Tome. Rođen u Hrvatskoj. Iz Hrvatske otišao u bijeli svijet. Nikada nije negirao svoju hrvatsku poveznicu.

Kad pogledam odabrane, skoro bi ih i mi mogli proglasiti najvećim Hrvatima.

O Srpskim posezanjima ka Hrvatima od Pančića, Boškovića, i kim sve ne… kroz svu povijest pa i dotle da su i svi Hrvati Srbi samo toga nisu svjesni. O Bošnjacima niti ne bi, to su za njih neupitni Srbi. Albanci? Pa i Skender – beg, po njima jedan kroz jedan – Srbin… i dalo bi se tako do Boga. A tek novo paljenje regiona, iz pera velikog književnika, rođenog u židovskoj obitelji, u Srbiji, Filipa Davida:

– Politika stvaranja “srpskog sveta” je opasna politika jer se zasniva na uvelike kompromitiranoj ideji o svim Srbima u jednoj državi. Ta historijski utopijska i zapaljiva priča s opasnim posljedicama čije smo rezultate vidjeli stvara podjele i unutar same Srbije. Uznemirava posebno onaj dio državljana Srbije koji nisu etnički Srbi. Manjine postaju sumnjive umjesto da su most razumijevanja i suradnje s većinskim narodom. Velika nesreća svakog naroda su njegovi tobožnji usrećitelji koji nas uvijek i iznova uvode u godine izolacije i opasnog življenja.

Nedavno „hapšenje“ hrvatskog špijuna u Srbiji, podsjeća me na izuzetnu srpsku komediju: „Balkanski špijun“. Pa i Vučićeva opterećenost Hrvatskom. Tko o čemu, Vućić o Hrvatskoj.

Ja sam jednom u jednome svome tekstu napisao: Srbi bi uistinu bili Božanski narod kada bi drugima dali ono što traže za sebe.

Što reći već: Srpska posla.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.