Temelj likovne građevine i prostor unutrašnjeg života
Crtež je za Ivana Tomljanovića, temelj likovne građevine, osnovno izražajno sredstvo i prostor unutrašnjeg života. Njegovi radovi, od figurativnih do apstraktnih, otkrivaju snažnu analizu forme, pokreta i stanja duha. Postavku čine ekspresivni, repetitivni i gestualni radovi grupisani u serije, u kojima se ritmovi reda i haosa smjenjuju u sugestivnim vizuelnim cjelinama. Ali vidi se i ne gubi ono razigrano u njemu, ona sloboda u potezu, u izrazu, onaj slobodnih duh, ono nikada izgubljeno dijete u njemu, kad radi prave male studiji, kada jednom jedinstvenom crtom crta, od početka do kraja, kada si da oduška u nesrazmjeru, kada kao profesor, akademski umjetnik, s neupitnom namjerom čini kontra onog učenog i naglašenog, i onda u podlogama, crtežima za tapiserije, vrati se zadatosti i besprijekorno, do savršenstva, kako to Arsen Dedić čini u primijenjenoj poeziji, učini u „primjenjenom” crtežu.
Rast, predanost i trag u beskraju
Iako posjeduje ogroman broj crteža, Ivan svako novo, utemeljenje crtežom, likovno djelo, priprema s pažnjom kao da je prvi put. Njegovo djelo stalno raste, a poštovanje zaslužuje zbog nenametljivosti, istrajnosti i predanog rada koji traje… i trajao je, i ostao za primjer mnogima „trag u beskraju”.
Lirski ukrasi, biološka dinamika i umjetnička osebujnost
Crteži Ivana Tomljanovića, toliko je zapleten u svoje lirske ukrase a onda ko ravničarska rijeka, ta njegova osnovna crta, crteža krene, oslobođena tereta prvotnog kreta. pred tim potezima motivima gledalac može doživjeti bio-dinamiku mikrosvijeta crteža, kozmičkih energija, izuzetne ljudske i umjetničke osobnosti, neizgubljenog djeteta u njemu, a opet vrsnog znanca, koji neupitno vlada izvedbenim znanjem, ali ipak po nekada to dijete u njemu, zna baciti po koju likovnu frnjokulu, da si slobode, kada mu to prostor i djelo, neovisno o djelu u nastajanju, kad je sam crtež djelo za sebe. A onda nas prene iz te razigranosti i pokaže nam o kakvoj se razini umjetnika radi i razinom crteža kom ne možeš pera odbiti, zadivi savršenstvom.
Tragovi duševnih stanja i izražajna snaga crteža
Budne finese umjetnikova crteža svakako će izvježbanije oko uvjeriti da se tu zapravo radi o tragovima duševnih stanja, vrlo snažnih, koja su potresla umjetnika. Ono što nas zbunjuje i ponekad navodi da te crteže shvatimo jednostrano, jest površni dojam da se tu radi o nesvjesnoj volji umjetnika. Stalno nas drži tako, kao da nas propituje, odvagiva našu moć zapažanja, to koliko smo dorasli njegovoj umjetničkoj slobodi, nevjerojatnoj izvedbi. Refleksije su zapletene u umjetnikove umjetničke igre, slobode kreacije.
Elastičnost crteža i poetizacija forme
Sumnje, napetosti i sukobi unutarnjeg nemira, zapis, prepoznatljivi umjetnički rukopis na papiru, otisak povučen vijugave podsvijesti, pa sve to uvećava neprocjenjivost njegovih crteža, elastičnosti njegove crtačke crte. Poetizacije crteža i savršenstva izvedbe.
