Poslušajte ovaj članak – dostupan i u audio verziji za lakše informiranje.
Na malenom otoku Vrgadi, stoljećima se čuva i prenosi posebna kulturna i duhovna baština – glagoljaštvo. Zahvaljujući ustrajnim svećenicima i žiteljima otoka, glagoljica i glagoljaški napjevi nisu ostali samo u starim knjigama i kamenim zapisima, već žive i danas, utkani se u identitet novih generacija.
Glagoljaštvo, kao dragocjeni dio hrvatske kulture i povijesti, od 9. stoljeća oblikuje duhovni i narodni značaj Hrvata. Za razliku od većine europskih naroda, Hrvati su, zahvaljujući svojim glagoljašima, bogoslužje smjeli i mogli obavljati na vlastitom jeziku – najprije na staroslavenskom hrvatske redakcije, a kasnije i na hrvatskom jeziku.
Dio teksta koji je korišten u pripremi priča, uključujući i povijesni dio, autorsko je djelo Maja Punoš Rebić, lokalne turističke vodičkinje, interpretatorica kulture baštine Vrgada i članice KUD-a “Skuti Materini”.
Vrgada – otok rukopisa i kamenih zapisa
Iako se od 18. do 20. stoljeća glagoljaštvo postupno povlačilo iz svakodnevne crkvene i kulturne prakse, na Vrgadi je ostalo duboko ukorijenjeno. Još od 15. stoljeća bilježe se vrgadinski glagoljaši, a upravo je tu sačuvan niz rukopisa i spomenika: fragmenti na pergameni, glagoljski brevijari i listovi misala iz 14. i 15. stoljeća, glagoljski natpisi na kamenu u Kontovom palacu, glagoljske matice krštenih (1651.–1832.) i umrlih (1761.–1777.), te knjige Bratovštine sv. Ružarija (1709.–1821.).
Vrgada danas – svjetionik tradicije
No, najveći i najvrjedniji spomenik glagoljaštvu nisu samo rukopisi i kamen, već ljudi. Vrgadinski “kantaduri” i njihovi napjevi ostali su živ svjedok tradicije. Oni i danas, pjevajući u crkvi i izvan nje, prenose glagoljašku baštinu svojih predaka.
Vrgadini ponosno ističu kako su upravo vrgadinski pučki pjevači, zajedno s KUD-om Skuti materini i drugim zaljubljenicima u tradiciju, zaslužni za stvaranje multimedijske monografije Vrgade -Glagoljaško pučko crkveno pjevanje u Zadarskoj nadbiskupiji. U njoj je sabrano čak 69 napjeva – glagoljaških pučkih, crkvenih, liturgijskih i paraliturgijskih pjesama.
I danas, Vrgada ostaje poseban svjetionik tradicije. Na ovom malom otoku, u srcima njegovih ljudi, i dalje živi glagoljaški duh- baština koja se ne pamti samo kao prošlost, nego se s ponosom prenosi budućim generacijama.
Tekst je dio serijala:
- Priče o Vrgadi – otok koji čuva svoje tajne
- Priče o Vrgadi: Žedna Vrgada – Otok koji je svaku kap vode slavio kao blagoslov
- Priče o Vrgadi: Smokva – hraniteljica Vrgade
- Priče o Vrgadi: Tarci – okus tradicije
- Priče o Vrgadi: Dr. sc. Blaž Jurišić- posljednji Vrgadinski glagoljaš
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
