Pitaju me žalim li za Jugoslavijom, a ja im kažem: žalim za Austro-Ugarskom
4 min read
Pitaju me žalim li za Jugoslavijom a ja im kažem: Žalim za Austro – Ugarskom. Hrvat sam iz BiH, ponosan i na Hrvatsku i na BiH. Dvije krletke moga srca. Kao što su to i dva grada iz BiH i RH, Busovača i Zadar, ucjelovljuju cjelinu mog srca. Hrvatski sam branitelj. I jedan sam od onih koji će bez ustezanja reći i sve dobro što je bilo u onoj bivšoj nam državi. Ali dakako i sve loše. Da je se iskreno željela Jugoslava, kao jednakopravna država svih njenih naroda onda bi Sarajevo bio glavni grad. Jer u BiH je bilo sve, što je moglo dati iskreno tu državu, da nema nametanja ni Beograda ni Zagreba, da počne od početka kao svoja, ali igre su bile druge i drugačije. I dok je bilo Tita, bilo je Jugoslavije. I sam je Tito jednom rekao na jedno pitanje bliskoga suradnika o Jugoslaviji: „Bit će je dok bude mene, kad više ne bude mene svi će dalje biti što su i bili: Srbi, Hrvati, Slovenci….
E o Austro – Ugarskoj. Da je se održala, bili bi u istoj državi. Bili bi već prije u EU. I dan danas se koriste knjige katastra koje je uredila Austro – Ugarska. Pa sve te građevine. Zgrade. Pozicija Zadra u toj državi. Luke. Izgrađeni svjetionici. Uređena uprava. Uređena administracija. Putevi. Tvornice.
I prvi put u svojoj povijesti „Mirna BiH“.
Vojska. Toliko generala pa i maršala iz RH prije sveg pa i iz drugih dijelova ovog podneblja. Da ne bi Gavrila, crnog Gavrila i Sarajeva – Sarajevskog atentata. Koji je vrag tjerao Franza Ferdinanda u posjetu Sarajevu, a lijepo su mu govorili…
Jedan od sudionika u atentatu, peti po redu bio je i mladi pripadnik Mlade Bosne Ivo Andrić, peti po redu za pucati u Franza. Tresao se od straha u podrumu u blizini mosta, i molio se da da Gavrilo ne promašio. Kasnije suđen i sklonjen, u Guču Goru, u franjevački samostan, gdje dolazi do Franjevačkih kronika, i tragom njih do Nobelove nagrade. A učešćem u Sarajevskom atentatu, uz pomoć zemljaka, Travničanina, Tugomira Alaupovića do diplomatske službe.
Kako u BiH kažu: Čovjek čim se rodi, rodi se i njegova sudbina i krene za njim. E pusta sudbino, i igre povijesti. Koliko bi se samo zla izbjeglo na ovim prostorima da se ne dogodi Gavrilo. I smeta mi laž, koja neprestano dolazi iz Srbije, friziranje i uljepšavanje povijesti, pa i to da su odbili ultimatum. Laž. Pristali su na sve što je Austro – Ugarska tražila, i više od toga. Ali Austro – Ugarska je već bila prelomila napasti. Dugo se nosila s tim spletkama i previranjima iz Srbije. Odavno je to, ta tiha i svaka druga uplitanja u BiH i oko BiH, oko „srpskog naroda“, prekipjelo. Posebno političke igre Srpske pravoslavne crkve: „Gdje god živi Srbin tu je srpska država“. I kako srpska poslovica kaže: „Kad Dara prevrši meru“. Ne mere više. Koliko sličnosti s današnjim stanjem. Austro – Ugarska još nije otišla s ovih prostora, a kad će ne znamo. BiH je opet pod protektoratom. Njom upravlja Nijemac. Podijeljena da podijeljenija ne može biti. Srpska pravoslavna crkva je opet na sceni ne samo u BiH, već i u regiji, Srbija sa projektom uz njeno usmjerenje, projektom: „Srpski svet“.
Teži se EU, po meni jedinim rješenjem za BiH., EU. Da ne bi Gavrila tu bi već bila. I izbjeglo bi se toliko krvi. Toliko boli. Toliko nesreće i patnje. Pa i teško i krvavo stradanje u BiH, BiH naroda.
Nedavno nas pogodi vijest o smrti izuzetnoga čovjeka Ševke Omerbašića, bio je glavni imam za Hrvatsku i Sloveniju, predsjednik Mešihata za Hrvatsku i Sloveniju, o kom sam u više navrata pisao. Po meni uz kardinala Franju Kuharića neupitnoga sveca, svetac. U onim danima zla, u BiH, sukoba HVO i Armije BiH, Bog je dao da imamo takva dva čovjeka koji su učinili sve da zaustave zlo, da pomire narode, da vrate vjeru, da vrate suživot, ljubav i razumijevanje među narodima. Zasvijetlili su na ovim prostorima istinskom vjerom i ljubavlju prema bližnjima, prema drugima. I po meni treba zbog toliko drugih činilaca pa i zbog te i takve BiH i zbog njenih naroda koji se prožimaju u suživotu i življenjima na ovim prostorima stoljećima, podignuti spomenik njima dvojici, na kom su zajedno u jednom istom cilju, cilju zajedništva, cilju suživota i ljubavi ta dva, i ne samo tih naroda, i da pokažu kad vjera dolazi iz usta pravih vjernika, dolazi ljubav. Jer Bog je jedan, i Bog je LJUBAV.
