Lucija Jelić dobitnica 12. zadarskog salona mladih
Kiparica Lucija Jelić osvojila je nagradu 12. zadarskog salona mladih zahvaljujući izložbi snažnog konceptualnog izraza i dubokih društvenih promišljanja.
Na 12. izdanju zadarskog salona mladih, stručni žiri dodijelio je glavnu nagradu Luciji Jelić, mladoj kiparici čiji radovi „Skulptura u neorijentabilnom prostoru“ (2022.) i „Sartre (Bouville I, II i III)“ (2023.) otvaraju kompleksna pitanja o ljudskoj egzistenciji, identitetu i dezorijentiranosti u suvremenom društvu.
Skulptura kao misaoni prostor
Kroz materijale poput papira, željeza, jute, gline, zemlje i pepela, Jelić istražuje prostorne odnose i granice koje omeđuju i određuju tijelo. Njene skulpture nisu samo estetski objekti, već misaone strukture koje gledatelja pozivaju na introspektivno promišljanje.
Koncept „neorijentabilnog prostora“ oslikava fizičko i simboličko okruženje u kojem se pojedinac kreće bez čvrstih uporišta. Umjetnica pomoću žičanih vektora gradi skulpturalne mreže koje ne nude smjer već dodatno otežavaju orijentaciju, stvarajući osjećaj dezorijentacije i zatvorenosti.
Dijalog s kolektivnim i individualnim
Žiri je posebno istaknuo zrelost u pristupu društveno relevantnim temama te sposobnost da se klasični likovni jezik preoblikuje u suvremeni konceptualni izraz. Unificirani likovi u radovima Jelić ne predstavljaju pojedince, već simboliziraju univerzalnu ljudsku figuru – krhku, ranjivu i dezorijentiranu unutar suvremenog svijeta.
Kao što navodi obrazloženje žirija: „Radovi jasno propituju krhkost ljudske egzistencije, njezinu prolaznost i nestabilnost struktura koje definiraju našu stvarnost.“ Skulpture Jelić su fragmentirane, prošupljene, a njihova statika i kretanje unutar prostornih rešetki izražava duboke antropološke i etičke tenzije.
Umjetnost kao prostor za etički dijalog
U kontekstu sveprisutne digitalizacije i gubitka orijentacije u fizičkom i društvenom prostoru, umjetnost Lucije Jelić funkcionira kao medij tihe, ali snažne kritike. Njeni radovi ne nameću odgovore, već pozivaju gledatelja na dijalog – s umjetnošću, s prostorom, i sa samim sobom.
Nagrada u obliku samostalne izložbe potvrda je ne samo Lucijina umjetničkog talenta, već i njenog doprinosa suvremenoj umjetnosti mladih u Hrvatskoj. Njeni radovi podsjećaju da umjetnost još uvijek može biti prostor otpora, propitivanja i stvaranja smisla u vremenima kada se smisao često gubi.
Perspektiva budućnosti
Ovaj izbor žirija potvrđuje orijentaciju Salona prema autorima koji se ne boje otvarati teške teme i tražiti odgovore u nepoznatom. Lucija Jelić time postaje glas nove generacije umjetnika koji umjetnost ne vide kao zatvorenu estetiku, već kao alat za razumijevanje svijeta i djelovanje u njemu.
