Led Zeppelin je 1971. godine snimio pjesmu koja će postati sinonim za rock glazbu. Jimmy Page je za BBC otkrio detalje kreativnog procesa koji stoji iza osam minuta glazbene savršenosti.
Kada govorimo o kamenu temeljcu rock glazbe, malo je pjesama koje mogu konkurirati “Stairway to Heaven”. Ova epska kompozicija s albuma “Led Zeppelin IV” već više od pet desetljeća fascinira slušatelje svojom graditeljskom strukturom koja počinje nježnim akustičnim gitarama i završava eksplozivnim gitarskim solom.
Vizija koja se postupno otkriva
Page je želio stvoriti skladbu koja se ne drži klasičnih rock pravila. Ideja je bila da pjesma neprestano otkriva nove slojeve i raspoloženja, uz postupno povećanje intenziteta na glazbenoj i emocionalnoj razini. “Htio sam kompoziciju koja se stalno otvara”, rekao je Page u intervjuu.
Inspiracija iz Headley Grangea
Proces stvaranja odvijao se u Headley Grangeu, engleskoj ladanjskoj kući gdje je bend živio i radio. Page opisuje to razdoblje kao potpuno uranjanje u glazbu: dani su prolazili u sviranju, pisanju i snimanju. Upravo ta atmosfera zajedništva i kreativnosti dala je pjesmi posebnu energiju.
Prvi akordi i medijevalni ton
Početak pjesme zamišljen je kao nježna akustična dionica, gotovo baroknog ugođaja. John Paul Jones predložio je dodavanje blok flauta, što je uvodnim taktovima dalo medijevalni štih. Page je u početku razmišljao o električnom klaviru, no ideja s flautama savršeno se uklopila.
Robert Plant i magija stihova
U početku nije bilo napisanih stihova, što je činilo aranžman izazovnim. Page se prisjeća trenutka kada je Plant, naslonjen na zid, počeo pisati. “Kad je zapjevao, već je imao 90% teksta”, otkriva Page. Plantovi stihovi savršeno su pratili glazbeni crescendo.
Pravila koja se krše
Jedno od nepisanih pravila studijskih glazbenika bilo je da tempo ostaje stabilan. Page je odlučio prekršiti to pravilo: pjesma se suptilno ubrzava kako napreduje, što joj daje osjećaj putovanja i rasta. Taj postupni porast tempa bio je ključan za dinamiku skladbe.
Solo kao fanfare
Gitarski solo zamišljen je kao fanfare – snažan prijelaz koji uvodi završni dio pjesme. Page je želio da solo “leti kroz kompoziciju”, a završni trileri vode u grandiozni finale s vokalom koji eksplodira od strasti.
Naslijeđe iskrenosti
Više od pet desetljeća nakon nastanka, “Stairway to Heaven” i dalje oduševljava nove generacije. Page vjeruje da zna zašto: trajnost ove glazbe pokazuje da svi sviraju iskreno i s uvjerenjem, što se osjeti u svakom tonu.
Ta iskrenost, kombinirana s detaljnom arhitekturom kompozicije, rezultirala je pjesmom koja je nadišla svoj žanr i postala kulturni fenomen.
Izvor: BBC News intervju s Jimmyjem Pageom
