Uvod

Kajenski papar je snažan začin intenzivne ljutine. Dobiva se mljevenjem sušenih čili papričica. U kuhinji se koristi stoljećima.

Osim okusa, poznat je po zdravstvenim koristima. Sadrži kapsaicin koji potiče cirkulaciju. I male količine imaju učinak.

U Hrvatskoj se često koristi u varivima. Dodaje se i mesnim jelima. Važno je znati kako ga pravilno dozirati.

Osnove i preduvjeti

Kajenski papar dolazi u prahu ili pahuljicama. Najčešće se kupuje mljeveni. Kvaliteta ovisi o boji i mirisu.

Dobar kajenski papar ima jarko crvenu boju. Miris mora biti čist i prodoran. Blijedi prah znači star proizvod.

Preporučuje se umjerena upotreba. Prosječna doza je 1/8 žličice. To je dovoljno za cijelo jelo.

Dodajte kajenski papar na početku kuhanja. Tako se ravnomjerno rasporedi. Okus se bolje veže uz masnoću.

Za umake ga umiješajte u toplu bazu. Primjer je umak od rajčice. Tako se izbjegnu grudice.

U marinadama koristite prstohvat. Pomiješajte s uljem i solju. Meso dobiva dubinu okusa.

Kajenski papar možete kombinirati s kakaom. Ta kombinacija se koristi u Meksiku. Daje toplinu i složenost.

Dodajte ga u čokoladne deserte. Količina mora biti minimalna. Ljutina se osjeti tek na kraju.

Iskusni kuhari rade vlastite mješavine. Kombiniraju ga s dimljenom paprikom. Time kontroliraju jačinu.

Najčešća pogreška je pretjerivanje. Kajenski papar je vrlo jak. Višak se teško popravlja.

Ne dodajte ga direktno na tanjur. Ljutina može biti neujednačena. Bolje ga je kuhati s jelom.

Ne čuvajte ga blizu topline. Toplina ubrzava gubitak arome. Držite ga u tamnom ormariću.

Kajenski papar je mali, ali moćan začin. Pravilnom upotrebom obogaćuje jela. Potrebno je iskustvo i mjera.

Čuvajte ga u hermetičkoj posudi. Rok trajanja je oko dvije godine. Nakon toga gubi snagu.

Za dodatno učenje proučite tradicionalne recepte. Posebno su korisni azijski i latinoamerički izvori. Oni nude provjerene omjere.

Više ovakvih tema pročitajte u kategoriji: hrana i piće