Uvod u zbirku pjesama “Dubine”
Pišući ovaj osvrt, na knjigu pjesama Ane Čagalj: Dubine, nastojao sam biti neupitno stručan i objektivan i njenu poeziju, poeziju Ane Čagalj, sagledati iz svih kutova kritičkoga osvrta, dubinski sagledati Dubine, ali priznajem – teško je ostati ravnodušan pred stihovima koji bude srce i misao. Stihova u kojima je ostala pjesnikinja duša. Njena poezija dira duboko u dušu. Piše iz ženskog kuta, u prvom licu, iskreno i bez zadrške.
Da li je to sve što je Ana zaista doživjela ili plod mašte i pjesničkog nadahnuća – to ostavljam vama da otkrijete. Ono što je sigurno jeste da svaki njen stih nosi dah života, čežnju, borbu i tihu snagu žene koja osjeća i razmišlja. Koja se sjeća.
Tematska slojevitost i simbolika
Njene pjesme su slojevite, misaone, duhovne i emotivne. Govore o ljubavi, vjeri, istini, lažima koje znaju boljeti, o oprostu i sjećanju, o nemiru koji svako od nas nosi u sebi. Stihovi pjesama ostavljaju trag, bude razmišljanja i emocije koje ne blijede.
Snaga naslova zbirke
Sam naslov zbirke nosi snažnu simboliku – rimovanje bića, kao pitanje: ko se s kim rimuje i zašto? Dubine, u svemu što u sebi nose.
Poetski svijet Ane Čagalj
Blok sapuna: noć se nad selon protegla / a u maloj ribarskoj kući / ispod škrte svitlosti / blagoslovljene šterike / od mora umorne, od soli popucale / nadiju udice / dvi stare ruke…
U poetskom svijetu unutarnjih monologa, Ana u bol sjećanja oblači svoje pjesme, oblači ih u škure bure, u kristalnoplave bonace, otok i more, ribare i mriže, začarane dvore, ruke majke, dodir neba i mora, krive noge i žuljevite ruke težaka, zlatnik sunca što u more zapada.
Emocionalni dojam i poruka
Stihovi su ovo koji otvaraju srce čitaoca i nude mu trenutke iskrenog preispitivanja. Poezija Ane Čagalj, poput je tihe rijeke – smiruje, ali i pokreće. Svaka pjesma je ogledalo emocija koje nas dotiču i podsjećaju na ono najvažnije – da volimo, da praštamo, da budemo svoji, da se sjećamo, da ne zaboravljamo najmilije…
U njenim stihovima ima nečeg ljekovitog, nečeg što nas zagrije i onda kad nas život ohladi. Što nas potakne da se i mi sjetimo svog djetinjstva svojih najmiliji, najmiliji trenutaka našega djetinjstva, „bašća sljezovih boja” naših dječaštva.
Preporuka čitateljima
Toplo, od srca bih preporučio ovu zbirke svima koji vole iskrenu, duboku i žensku poeziju, poeziju idioma, poeziju domače rići, poeziju djetinjstva, rodnog kraja, poeziju Dalmacije, mora, otoka… poeziju kakva poezija treba biti.
Čitajte Aninu poeziju, jer njene riječi griju dušu i ostaju s nama još dugo nakon što zatvorimo knjigu. Njenu knjigu pjesama uzmite kao tabletu za tugu, tabletu za sjećanje, povratak djetinjstvu…
U ovim stihovima sabrana je sva krhkost čovjeka, sva njegova borba između razuma i osjećaja. Ljubavi i tuge. Surovosti i beskrajne ljepote krajolika. Ana nas podsjeća da nijedna tuga nije bez smisla, da i ona ima svoje lice – ono koje nas uči snazi, strpljenju i nadi. Njeni stihovi su poput tihih prijatelja koji nas ne tješe riječima, nego prisustvom, i koji nam šapuću da i najdublja bol Dubine može postati izvor svjetlosti, emotivnog izraza i misaone dubine, DUBINE.
Judi s mora: tu žive judi o soli / tu po škoju bosi ode / u moru dušu umivaju…
