ZBILJA NEŠTO NE ŠTIMA U TOJ ZEMLJI HRVATSKOJ

Hrvatsko pravosuđe – rak rana hrvatskoga društva

Često dobivam pisma naših ljudi na privremenom radu u inozemstvu, naših iseljenika, našeg svijeta vanka i pitam se kakvi smo to mi ljudi. Nekima od njih se ne mogu načudit. I za Republiku Hrvatsku može početi vrijediti ona: „Gdje prestaje logika tu počinje Hrvatska“. Za ne povjerovati je što sve može učiniti Hrvat Hrvatu, na što je sve spreman. Za šaku šoldi. Tako me ne malo iznenadi pismo koje dobih od gospođe Krune:

„Poštovanje Nikola, ja sam Kruna. Vas je kontaktirao fra Drago i pokušat ću vam objasniti moj problem… To „pravno“ natezanje se vuče i nikako kraja …moj odvjetnik je L. M. i njega se koči… Ja ću vam poslati da vidite o čemu se radi. Oni su taj objekt napravili na mojoj zemlji, vidi se točno crvena linija…To se kod njih vodi kao oranica… i na ime Č. od koga su kupili. Ja sam vam sliku poslala… taj objekt obitelj D. iznajmljuju turistima već godinama a ja nemam šansu sa autom ući na moju zemlju… inače ja živim u Njemačkoj i tamo se bavim biznisom….

Gospođa kruna ne odustaje, bori se i dalje.I kroz razgovor otvori srce:

Rođena sam u Virovitici. Slavonija ..,moja Mama je bila Mađarica otac Hrvat …poduzetničku sposobnost sam naslijedila od mog Oca …on je uvijek govorio tebe da bacimo u New York iz aviona ti ćeš se snaći ….Moja majka temperamentna uvijek nasmijana …Bilo nas je Troje braće i ja najmlađa. Totalno drugačije dijete od njih …uvijek bila rebell …penjala se po drveću, igrala se sa dečkima, često njih istukla i nikada se nisam igrala sa bebama ..,moj otac je bio sposobna čovjek koji je u ono vrijeme uhvatio kontakt sa tvornicom Gumbi u Zagrebu. Te smo njih dobro prodavali krojačima …na žalost kada mi je bilo 13 godina moj otac je umro …za mene katastrofa nad katastrofama …oduvijek imala sam želju otići dalje i vidjeti što se iza granica Virovitice događa …Pitonača je pravo romsko selo koje me je oduvijek privlačilo, privlačile su me čerge ..još dan – danas …vjerojatno što imam mađarske krvi od mame …Sa 17 godina posjetila sam Njemačku i tamo ostala …upoznala krasne ljude i nekako mi se taj red, rad i disciplina počeo sviđati …brzo naučila jezik, završila školu za aranžera …zaposlila se u Kaufhofu i tamo radila 25 godina ..kako se kaže Dragi Bog mi je u moju koljevku stavio strašno puno kreativnosti …napravila dobro karijeru…

Odlazila sam često u Viroviticu u posjet mojoj Majci i sestri …strašno volim taj grad i uvijek sam se zezala da je naša generacija najbolja od arhitekta, liječnika, odvjetnika… kreativni i sposobni ljudi ….

90. – ih godina sve se mijenja …počinje rat …Virovitica je prva na udaru …..svi smo skočili u pomoć …vozili preko Mađarske prve pomoći ….kasnije za Zadar …nitko u to vrijeme nije razmišljao kakve će imati koristi …bili složni… i nastojali što više pomoći …Sjećam se da su nam uvijek htjeli dati zahvalnice. …. Bježi to meni ne treba … govorila sam…lijepo smo radili sa Hvepom …a ….onda se počelo sve mijenjati ….bili smo u to vrijeme krasan, skroman narod ..ja sam ga voljela takvog ….

A danas se pitam ….što bi bilo da se mi koji smo vani bili na ruku… i radili, to što smo radili… da smo se brinuli samo o sebi …. Ne, mi smo zadnje marke dali za Hrvatsku, za Vas koji imate sada bolji život ….čak više bolji od nas koji beskrajno puno te nepravde ne mogu razumjeti …

Na Pašmanu sam imala kuću sa 35 godina… sve u najboljem redu .., prva susjeda slatka kao med …sve što je trebalo uzela je iz moje kuće …Neka, rat je, ima troje djece .. a onda ajde da uzmemo i komad zemlje… pa tebe tu i nema …. 13 godina se borim sa tim demonima… ne mogu vjerovati …sve se sređuje sa kovertama …i odjednom ima se love …kćer dobiva lovu za lijepo lice …mene totalno. Njena mater popljuvala …pohlepno, bezobrazno, lakomo …njoj ne može nitko ništa …a mi koji smo zadnje marke dali za njih ..

Danas nam uzimaju našu zemlju koja je korektno upisana 1/1 i blokiraju nas… prijete ….za to se ja nisam borila i neću dozvoliti da korupcija, lopovluk… progutaju našu ljepotu djedovine… rasprodali, pokrali, sto se pokrasti može …prevarili …ne znam dali bi tako radili da su to sami zaradili … i moj Bože …tu zbilja nešto ne štima …. U zemlji Hrvatskoj.

Pravosuđe mnogi već godinama nazivaju rak ranom hrvatskog društva. Istraživanja pokazuju da je manjak povjerenja u sudbenu vlast jedan od značajnijih razloga iseljavanja mladih.

Prema anketama i analizama, više od 75 posto ljudi ne vjeruje pravosudnom sustavu, a još dodatno zabrinjava da veći postotak od toga ljudi iz samog sustava vjeruje da je pravosuđe u problemima.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.