Verbalna kanalizacija

Jedan nemili događaj obilježio je dalmatinski derbi. Derbi Rijeke i Hajduka. Umjesto da se slavi sport, najvažnija sporedna stvar na svijetu. Nogomet. Da se pamte potezi nogometnih zvijezda. Golovi. Govori o rivalstvu u najpozitivnijem sportskom obliku, slavi sport. Natjecanje. Što govoriti o utakmici. O 0:0. O siromaštvu nogometne predstave. Govori se zato o nesportskom potezu, potezu koji je zgrozio cjelokupnu sportsku javnost, zgrozio Lijepu našu. Zasjenio sportski događaj. Pljuvanje, put Ivana Rakitića. Izliv mržnje, jedne mlade osobe, jednog mladca prema istaknutome sportašu, jednom od najvećih Vatreni. Čovjeka koji je mogao birati za koga će nastupati. Izabrao je Hrvatsku i najmanje je zavrijedio da se pljuje prema njemu i to osoba o koju se ničim nije ogriješio, uzorni sportaš, obiteljski čovjek, izuzetnoga odgoja našao se ni kriv ni dužan na nišanu pljuvača. Osvijetlio nam nimalo pozitivnu sliku naše mladeži. Toliko je zatečenih. Zar je to uzelo toliko maha, pitaju se?

Nacija se našla u čudu. Čemu čuđenje. Žanjemo što sijemo. Žalosno. Takvo je ponašanje iznio iz svoga doma. Donio od svojih roditelja. On je njihova slika. On donosi njih pred lice nacije. U njemu se vidi i lice našega školstva. Našega društva. Slika komunikacije u društvu. Bolje reći verbalne kanalizacije za kojom krajnje je vrijeme treba pustiti vodu. Ne zabijati glavu u pijesak pred ovim i ovakvim pojavama. Nasilje u školama. Napad na profesore. Iznuđivanja i zlostavljanja drugih učenika.

Tragom stručne terminologije: Vršnjačko nasilje je neželjeno agresivno ponašanje drugog djeteta ili skupine djece koja nisu braća i sestre niti  su u romantičnoj vezi sa žrtvom. Ono uključuje ponovljene fizičke, psihološke ili  socijalne povrede, a često se događa u školama i drugim sredinama gdje se djeca okupljaju, kao i na internetu. Vršnjačko nasilje odnosno Bullying može se ispoljiti kao izravni fizički napad, neizravni napad u smjeru nanošenja štete tuđoj stvari ili imovini, verbalni napad što uključuje i širenje glasina, klevetanje, uništavanje ugleda i sl., isključivanje iz vršnjačke grupe te institucionalno nasilje koje se može manifestirati kao postavljanje nerealnih ciljeva ili očekivanja u nekom obliku interakcije gdje su uloge članova grupe određene od strane institucije.

Danas pljunuo put Rakitića. Sutra će: Pljunuti nekoga u školi. Uništavati inventar. Terorizirati sve oko sebe. Reketariti. Vrijeđati. Napadati i profesore. A Zajednica će širiti ruke u čuđenju. Odgajati će ih ulica. Zbrinjavati policija. A gdje su tu roditelji? Kažu ne stignu. Ili takvo ponašanje gleda u svom domu gdje odrasta. Ili čim upali TV. Posluša rasprave na Saboru. Izađe na ulicu. Otvori prozor, čuje izvanka.

U kakvo smo se to pretvorili društvo? Gubi li društvo korak s mladeži. Na sreću puno je više pozitivnih primjera. Nije sve crno u Zemlji Hrvatskoj, ali na žalost te pozitve teško se probijaju do medija, nisu vijesti koje se prodaju, puno bolje idu, trže se, negative, ekstremi. Crne kronike. „Bijele“ kronike nisu za novine. I tako mediji takvima daju „vitra u jedra“ čine „heroje ulice“. Koje heroje, čine uličare. Policijsku i zatvorsku klijentelu, koju ulica školuje a policija zapošljava. Zašto takvima dajete medijski prostor. Ukazati na njih treba samo policiji, institucijama. Pišite o mladim sportašima. O novim Rakitićima. Kreirajte drugu i drugačiju vrijednosnu skalu. Sliku heroja pozitive. Izlazimo s Hrvatskim pričama. Pričama ponosa, ponosimo se. Ostavimo se verbalne kanalizacije. Tretirajmo je raznim mjerama, da ne smrde i nezasmrđuju društvo.

S ponosom gledam na TV Zadranina, mog imenjaka, biciklista, koji osvaja biciklističke etape, on je moj heroj, pisao sam među prvima o njemu, i zato mi je danas srce naraslo kao sunce. Grije grudi.

Nicolas Gojković, najtrofejniji mladi zadarski biciklist koji je za BK Zadar osvojio 16 državnih odličja, nastupa na Svjetskom prvenstvu u Belgiji!

Za Glas Hrvatske HRT.HR napisa o Nikiju: Zavičaj je nešto u što je zamotana duša. A duša i srce ove izuzetne mlade osobe zamotana je u Zadar i Zadrom. Zove se Nicolas Gojković i rođen je 26. 6. 2004. godine u Varšavi, Poljska. S majčine strane  Poljak, s očeve strane Hrvat. Od svoje 4. godine živi u Zadru gdje je proveo cijelo svoje djetinjstvo, a i sam ovaj prekrasan grad, kaže, će mu uvijek biti u srcu. Cestovni je biciklist i višestruki prvak Hrvatske u juniorskim kategorijama.

O Nicolasima pišite!