Uvod

Timijan je aromatična biljka snažnog mirisa. Često se koristi u mediteranskoj kuhinji. Poznat je i po ljekovitim svojstvima.

Sadrži eterična ulja i antioksidanse. Istraživanja navode antibakterijski učinak. Zbog toga se koristi stoljećima.

U kuhinji daje dubinu okusa jelima. Dobro podnosi dugu termičku obradu. Zato je idealan za variva.

Osnove i preduvjeti

Postoje svježi i sušeni timijan. Svježi ima blaži okus. Sušeni je koncentriraniji.

Najčešće se koriste listići. Stabljika je tvrda i uklanja se. To poboljšava teksturu jela.

Prije uporabe važno je doziranje. Previše timijana daje gorčinu. Manje količine su dovoljne.

Svježi timijan se pere hladnom vodom. Zatim se dobro osuši. Listići se skidaju prstima.

Sušeni timijan dodaje se ranije. Tako se aroma ravnomjerno razvije. To je važno kod juha.

Timijan se slaže s mesom i povrćem. Posebno s janjetinom. Čest je u pečenjima.

Timijan se može infuzirati u ulju. Koristi se za marinade. Okus postaje dublji.

Grančica timijana aromatizira maslac. Takav maslac ide uz steak. Potrebno je malo vremena.

Sušenje kod kuće je jednostavno. Biljka se veže u snopiće. Suši se na zraku.

Najčešća greška je predoziranje. Okus tada dominira jelom. Dodajte postupno.

Nepravilno čuvanje smanjuje aromu. Držite ga u zatvorenoj posudi. Izbjegavajte svjetlo.

Svježi timijan brzo vene. Čuvajte ga u hladnjaku. Omotajte ga papirom.

Timijan je svestrana namirnica. Pogodan je za mnoge recepte. Lako se koristi.

Pravilno čuvanje čuva kvalitetu. Sušeni traje do godinu dana. Svježi kraće.

Kuharice mediteranske kuhinje su dobar izvor. Također i nutricionistički portali. Nude dodatne savjete.

Više ovakvih tema pročitajte u kategoriji: hrana i piće