SMS poruke iz Ukrajine

Moja prijateljica iz Ukrajine, O., koja je radila u Zadru, a sad je u svom gradu u Ukrajini s kojom sam u stalnoj SMS prepisci, piše mi:

            – Bok, dragi prijatelju! Oprosti što se ne javljam! Odgovorit ću ti večeras kad dođem kući.

Pitao si me o posljednjim događajima u Ukrajini. Rusija nas vrlo aktivno raketira i napada bespilotnim letjelicama. Nedavno je Rusija lansirala veliku raketu na grad Dnjepar, koja teoretski može nositi nuklearno punjenje. Ali ovaj put je bila bez nuklearnog punjenja.

            Rusija stvarno želi brzo dobiti rat. Sjevernokorejske trupe već se bore za Rusiju. Ovo je ozbiljna eskalacija. I dajemo joj odgovor. A kad mi uzvratimo, Rusija kaže da smo mi ti koji predvodimo eskalaciju i stalno nam prijete osvetom, a onda još više bombardiraju. Ovo je zemlja balege, zemlja nadrealizma.

            Ne znam želim li da ovo negdje objaviš, ali ovo je moje iskreno mišljenje. Ovo je sve vrlo ozbiljno. Zbog Rusije i njezinog agresivnog djelovanja može se dogoditi nuklearni rat. I tada neće biti mira, pregovora, i uopće života za bilo koga na svijetu.

            Rusi ozbiljno raspravljaju na svojoj televiziji koja će raketa teoretski doći do Velike Britanije, sustavno prijeteći Poljskoj… ovo je rat vrlo velikih razmjera.

            Živa sam i zdrava, ovaj tjedan je bila jaka eksplozija, prestrašila sama se, ali nisam ozlijeđena. u redu. sve je u redu, hvala! U mom gradu se već neko vrijeme nisu čule eksplozije. Svaki dan je signal za zračnu opasnost, svaki dan rakete lansiraju Rusi, ali ne stignu uvijek do nas, hvala bogu i našoj vojsci…

…

            Sjećam se kad je tek došla raditi u hotel. Njenih reakcija na grmljavinu. Izuzetna mlada osoba. Obrazovana. Govorila je više jezika. Engleski ko materinji. Brzo je učila hrvatski. Ugodan sugovornik. Znatiželjna i pronicljiva. Izuzetna osoba i osobnost.

            Glede nje više sam spoznao Ukrajinu. Dušu Ukrajine. Vratile su mi se slike rata. Vjerovao sam kako se to što sam proživio više nikada neće i ne može ponoviti nikome. A ponovilo se. Ta bol. Ta stradanja. Ta agresija. Ubija toliko sličnosti, i odmah se vidi izvor iz kog je došao obrazac za obadvije agresije. Od kud se vukla doktrina „spržene zemlje“. Tko su naučitelji zla. Mentori krvavoga rata na ovim prostorima i gdje su mahom školovani svi viši oficiri JNA. Gdje su se zadojili tom ideologijom. Toliko sličnosti briše svaku slučajnost. Mada odavno u slučajnost ne vjerujem. Sve dolazi tragom nekih tragova.

            Kao vrsni prepisivači, i posvojitelji svega što im nedostaje, pobunjeni Srbi u agresiji su preuzeli gotove obrasce, ratne planove, strategiju… tu surovost koja se tako uklapala i u njihov pogled na „uljuđenost“. Zato me ne čudi veliki broj srpskih dragovoljaca u ratu u Ukrajini naravno na ruskoj strani. Mnogi su se od njih ubrzo pročuli po zvjerskoj okrutnosti. Pa te dvije agresije dođu kao sustavi spojenih posuda. I zato rat Rusije i Ukrajine presudna je opomena za čitavi slobodni svijet. Opomena na koju se ne smije okrenuti glava u stranu, da čitav planet ne ode nizastranu.

            Presudni su ovo trenuci za čitavo čovječanstvo. Ovo je neupitno Treći svjetski rat. Rat koji odlučuje o opstanku planeta. Rat koji miješa političke, pozicione, odnose u svijetu. Novi svjetski poredak. Život između demokracije ili život u tamnoj strani življenja. Živjeti svjetlo ili tamu, pitanje je sada.

            Tbi or Not Tubi – današnjeg svijeta. Vjerujem kako je čovječanstvo dosta naučila od ponašanja Hitlera i da neće napraviti iste greške.