Uvod

Šafran je najskuplji začin na svijetu. Dobiva se iz cvijeta Crocus sativus. Za jedan gram potrebno je oko 150 cvjetova.

Njegova boja, aroma i okus vrlo su intenzivni. Koristi se u malim količinama. Najčešći je u mediteranskoj i azijskoj kuhinji.

U Hrvatskoj se šafran rijetko koristi kod kuće. Razlog je visoka cijena i nepoznavanje pripreme. Pravilnom uporabom mala količina traje dugo.

Osnove i preduvjeti

Pravi šafran prodaje se u nitima, ne u prahu. Niti su tamnocrvene boje. Miris je blago cvjetni i medast.

Kupujte šafran iz provjerenih izvora. Jeftini proizvodi često su mješavine. Imeretski šafran i kurkuma nisu isto.

Za pripremu vam treba malo tekućine. Najčešće se koristi voda ili temeljac. Potrebna je i strpljivost.

Prije uporabe šafran se namače. Dovoljno je 10 do 20 minuta. Tekućina poprima zlatnu boju.

Koristite mlaku, ne kipuću vodu. Visoka temperatura uništava aromu. Omjer je 5–10 niti po porciji.

Nakon namakanja dodaje se cijela tekućina. Tako se dobiva puna aroma. Ovo je ključno za rižota i juhe.

Šafran se može lagano tostirati. Tostiranje traje nekoliko sekundi. Time se pojačava miris.

Nakon toga niti se mrve u mužaru. Dodaje se topla tekućina. Ova metoda koristi se u profesionalnim kuhinjama.

Šafran se dobro slaže s ribom i rižom. Klasičan primjer je paella. Odličan je i u desertima.

Najčešća greška je prevelika količina. Šafran tada postaje gorak. Manje je uvijek bolje.

Druga greška je dodavanje direktno u jelo. Bez namakanja gubi se aroma. Boja ostaje slaba.

Pogrešno je i loše skladištenje. Svjetlo i zrak smanjuju kvalitetu. Time se gubi vrijednost začina.

Šafran je snažan, ali osjetljiv začin. Pravilna priprema čini veliku razliku. Mala količina daje veliki učinak.

Čuvajte ga u hermetičkoj posudi. Idealno mjesto je tamno i hladno. Tako traje i do dvije godine.

Za dodatno učenje proučite recepte iz Španjolske. Talijanska kuhinja nudi dobre primjere. Iskustvo dolazi s praksom.

Više ovakvih tema pročitajte u kategoriji: hrana i piće