Poznati laureati jubilarnih književnih nagrada „Goran Bujić – Književnici novinari“ i „Donat“ za 2024. godinu

Hrvatsko književno društvo – Zadar, pokrenulo je projekt dodjele nagrade koja nosi ime Gorana Bujića, novinara, pisca, urednika, koji nas je prerano napustio nakon teške bolesti. Uz Dane HKD, Dodjeljuje se i nagrada Donat za životno djelo i Donat za kulturno djelovanje i suradnju Udrugama.

Za ovu godinu žiri su činili: Nikola Šimić Tonin, Žaklina Kutija, dr. sc. Erni Gigante Dešković, Ante Gregov Jurin, dr. sc. Dragan Gligora, akademik Vasil Tocinovski, Davor Jašek, Žarko Milenić, Nikica Simić, Mićo Marić, Miljenko Milko Dujela, Igor Maštruko, Goran Mrnjavac, doc. dr. sc. Patrick Levačić, Velimir Žigo, dr.med Denis Bruketa, Ivana Kutija, Andreja Malta.

– Potaknut izvornom idejom profesorice i književnice, Žakline Kutija, zajedno s njom dakako i uz nesebičnu pomoć i podršku Hrvatskoga književnoga društva – Zadar kojem sam na čelu, odlučili smo pokrenuti književnu nagradu u sjećanje na Gorana Bujića: ‘Goran Bujić – Književna nagrada – Književnici novinari’, i nagrade za koju sam se osobno zauzeo, nagrade „Donat“, ‘Donat’ za književni i kulturni doprinos uz Dane HKDZD, i Dane grada Zadra, uvidjevši potrebu za istom, te ‘Nagrade za životno djelo’ ispravljajući i nanesenu nepravdu prema nekima od autora koji su nepravedno zaobilaženi, a svojim su radom ostavili neizbrisiv i značajan trag u kulturi, kulturnome životu RH i izvan njenih granica – ističe Nikola Šimić Tonin, predsjednik Hrvatskog književnog društva – Zadar, koji je i organizator dodjele nagrada.

Nagrade se dodjeljuju godišnje, 28. studenog na Goranov rođendan. Nagrada se sastoji od diplome, medaljona s likom Gorana Bujića i umjetničke slike / fotografije, eminentnih zadarskih umjetnika.

KNJIŽEVNA NAGRADA “GORAN BUJIĆ” – KNJIŽEVNICI NOVINARI,

ZORANU PEJKOVSKOM – REPUBLIKA MAKEDONIJA

Zoran Pejkovski je makedonski dramski pisac, dramatičar, pjesnik, scenarist, prozaik, publicist, teatrolog i jedinstveni prirodnjak u makedonskoj književnosti. Također je docent na polju dramaturgije na Fakultetu za kazališnu umjetnost Međunarodnog sveučilišta “Europa Prima” iz Skoplja.

Autor je 23 dramska djela, 6 scensko-dramskih recitala, 21 zbirke pjesama, 6 pjesama, 1 romana, 1 pjesme, 4 znanstveno-istraživačke knjige iz teatrologije, 3 publicističke knjige, te preko 50 radova iz znanstvenog područja, misao književne kritike i prikaza književnih djela i kazališnih predstava.

Član je Društva pisaca Makedonije od 1995. godine, 2016. godine dobio je titulu počasnog ambasadora mira od strane institucije Svjetski ambasadori mira (Universelle des Ambassadeurs de la Paix, Suisse/France). Godine 2017. dobio je titulu akademika, a 2018. godine titulu europskog pisca poezije i umjetnosti koju dodjeljuje Nomination Chamber for Awards iz Bruxellesa pri Europskoj uniji. Preveden je i prepjevan na nekoliko stranih jezika.

Što se tiče nagrada i priznanja, Zoran Pejkovski je za svoj književno-dramski-prozni i poetski rad dobio više nagrada i priznanja, među kojima su: „Za niz informacija u popularizaciji knjige“ Kulturno-prosvjetne zajednice Makedonije, 1992. godine; Nagrada „Praznik od lipe“, 2012. koju dodjeljuje Društvo makedonskih pisaca na Međunarodnoj književnoj manifestaciji za pjesmu „Ostavština“ posvećenu pjesnikinji Svetlani Hristovoj – Jocić, 2014. dobio je i nagradu „Mediala“ za zbirka pjesama “Sada znam”. Istodobno, 2014. godine dobio je najveću nagradu, nagradu “4. novembar” Općine Bitola za književnost i književnost za dramski tekst “Site naši kodoši” i zbirku pjesama “Sad znam”.

Godine 2016 dobiva nagradu “Jovan Kotevski” za zbirku pjesama “Zlatni prah”. Te iste 2016 dobiva i nagradu “ERGO SUM” za popularizaciju i afirmaciju kazališnog izraza, kao i nagradu “Majstori proze” za roman “South Sea City”.

Krajem 2016. iz Nacionalne ustanove Sveučilišna knjižnica „Sv. Kliment Ohridski” iz Bitole dobiva nagradu “Sv. Kliment Ohridski” za doprinos književnosti i kulturi. Što se tiče 2017. godine, dobio je prestižnu nagradu “Grigor Prličev” za najbolju neobjavljenu pjesmu na makedonskom jeziku, za pjesmu “Makedonski Stari i Novi zavjet”, na anonimnom natječaju.

U 2018. godini za zbirku pjesama „Dah smrti“ dobiva nagradu „Orfej“, a 2019. dobiva nagradu „Pjesnički književni krug“ za zbirku pjesama „Ustanička pravda“. U 2020 dobiva i prestižnu nagradu “Vančo Nikoleski” za najbolju knjigu za djecu i mlade za dječju predstavu “Mali dječji razgovori” koju dodjeljuje Društvo pisaca Makedonije, zatim nagradu “Praznik na lipi 2020” za pjesmu “Sunčana strana sjene” , te nagrada “Kristalna kocka” povodom 60 godina Makedonskog naučnog društva iz Bitole, kao i nagrada “Antev zlatnik” za zbirku pjesama “Otok u oku”, koju dodjeljuje Međunarodna pjesničko-kulturna manifestacija „Ante Popovski – Antevo Pero“. 2022. godine, u čast velikog liričara Ace Šopova, ali i klasika suvremene makedonske poezije, povodom 40. godišnjice njegove smrti, Centar za kulturu NU „Aco Šopov“ iz Štipa također dobiva Poziv za afirmaciju i Popularizacija lika i djela Ace Šopova.

Također 2022. godine dobio je svjetsku književnu nagradu “Naji Naaman Merit Prize 2022 (Lebanon)” – nagrade za kreativnost… 2023. Zoran Pejkovski dobio je prestižnu nagradu „Aco Šopov“ za zbirku pjesama “Lijepe žene”, koja predstavlja najviša pjesnička nagrada koju dodjeljuje Društvo pisaca Makedonije;

Dana 6. lipnja 2023. primio je međunarodnu Veliku povelju „Balkan – srce Europe – 2023“.

KNJIŽEVNA NAGRADA „GORAN BUJIĆ“ – KNJIŽEVNICI NOVINARI IZVAN RH., Natalija Nedjalkova

STVARALAČKA BIOGRAFIJA, s bugarskog preveo Nikola Šimić Tonin

Natalia Nedjalkova je pisac, prevodilac i novinar. Član: Saveza bugarskih pisaca, Zajednice pisaca Burgaske, Saveza prevodilaca u Bugarskoj – sekcije „Teorija, povijest i kritika prevođenja“ i „Posvećeni prevodioci“. Koordinator je međunarodnog književnog festivala „Majski susreti slavenskih umjetnika „Sveta reč“, koji se svake godine održava u Burgasu, inicijator i organizator art-festa „Burgstok“ i književnih čitanja „Pronađeno u prijevodu“.

Autor je zbirki pjesama U kazalištu sijenki (2014), Šega do neba (2017), Onaj iza vrata (2019), esejističke proze Ja mali i bezglasno Pismo (2021)., «Stapica za poetski soništa», «Sedam zrna istine» (2023), «Stihoanaliza» (2023)

Učesnik je međunarodnih književnih festivala: „Karamanski susreti poezije“ i „Racinski susreti“, Radoviš i Veles, Republika Severna Makedonija; Poetski prozor u svijet i dani prijatelja knjige, Hrvatska; Međunarodni Sofia Glossi Fest; Međunarodni književni festival „Inđija ProPoet“ – Srbija.

Dobitnik nagrada:

1. Sa međunarodnog takmičenja „Sazviježđe duhovnosti“ (220 učesnika iz 16 zemalja), održanog u Ukrajini, Kijev, 2019. godine: – treće mjesto u kategoriji „Književni prijevod“, -diploma Kreativnog saveza pisaca Gruzije, Tbilisi – za visoko pisanje, – nagrada pisaca Kazahstana za prevode suvremene balkanske poezije.

2. Nagrada za izvrsnost u pisanju sa Međunarodnog konkursa „Princeza ruske poezije“, posvećenog Ani Ahmatovoj.

3. Odlikovanje Međunarodnog kreativnog udruženja „Nekazano“, Bar, Crna Gora – za doprinos razvoju suvremene poezije i aktivnog književnog djelovanja u uvjetima pandemije.

4. Nagrada Društva hrvatskih književnika za književno djelovanje u uvjetima pandemije i učešće u nizu internetskih međunarodnih čitanja „Poetski prozor u svijet“.

5. Prvo mesto na međunarodnom konkursu za suvremenu poeziju u Skopju (500 učesnika) – 2021.

6. Specijalna nagrada na Međunarodnom konkursu za najbolji aforizam – Srbija (70 učesnika sa 700 konkursnih radova) – 2022.

7. Godišnja nagrada Saveza prevodilaca u Bugarskoj za izuzetan doprinos

8. Godišnja nagrada na Burgas za poeziju  – „Pegaz“ i dr.

9. Međunarodna nagrada Zlatni prsten  – Makedonija

Publikacije u inostranstvu:

Književna djela Natalije Nedijalkove prevođena su i objavljivana u autoritativnim publikacijama u Srbiji, Crnoj Gori, Sjvernoj Makedoniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Rusiji, Poljskoj, Albaniji, Rumuniji, Indiji itd. Prevodi njenih djela uvršteni su u prestižne domaće i međunarodne antologije, među kojima su:

„Reka reči“ (poezija bugarskih autora od renesanse do danas na francuskom i engleskom jeziku, predstavljena u Briselu i drugim evropskim prijestolnicama), „Poetski biseri“ (poezija bugarskih autora prevedena na francuski), „Metafora moderne“ (međunarodna antologija objavljena u Poljskoj), „Svjetska antologija poezije“, objavljena u Kini na engleskom i kineskom jeziku, Antologija sa Međunarodnog književnog festivala „IndziaProPoet“ Srbija, Antologija bugarske marinske poezije.

KNJIŽEVNA NAGRADA GORAN BUJIĆ – MLADI – KARLA NEFERANOVIĆ, RH.

            Karla Neferanović, rođena Miletić dana 31.3.2000. u Zadru, završila je Osnovnu školu Stanovi kao učenik generacije uz brojne pohvale na natjecanjima iz Matematike, Hrvatskog jezika te na natjecanju LiDraNo gdje je njezina pjesma pohvaljena kao najbolja na državnoj razini. Uz izravan upis upisala je Gimnaziju Franje Petrića u Zadru, matematički smjer te također osvajala brojne nagrade na županijskim i državnim razinama iz mnogih područja, ponovno Matematike, Fizike, Hrvatskog jezika, Biologije. Usporedno s gimnazijom pohađala je i srednju Glazbenu školu Blagoje Bersa u Zadru, smjer flauta. Maturirala je flautu u Zagrebu u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog te stekla zvanje glazbenica flautistica pod mentorstvom nastavnice Ane Benić. Tijekom srednjoškolskih dana bila je i dio Gradske glazbe Zadar gdje je svirala flautu. 2018. godine upisuje Prirodoslovno – matematički fakultet na Sveučilištu u Zagrebu, smjer Matematika gdje završava prvo preddiplomski studij, a potom i diplomski studij Primijenjene matematike te stječe zvanje sveučilišne magistre matematike. Tijekom studija odradila je dvije ljetne prakse u IT tvrtkama u Zagrebu, uz posebno usmjerenje k podatkovnom inženjerstvu. Uz matematiku nastavlja se baviti i glazbom pa tako u Zagrebu postaje članom Zagrebačkog orkestra ZET-a koji je kao službeni orkestar Grada Zagreba sudjelovao na svim gradskim događanjima, bio ugošćen kod Predsjednika Republike Hrvatske, kod Svetog Oca u Rimu, ali i sudjelovao na međunarodnim smotrama puhačkih orkestara. Glazbeno putovanje proširuje i svojim vokalnim izvedbama pa tako 2021. godine s pjesmom Zagrli anđela svog osvaja nagradu publike na festivalu Svjetlost dolazi u Zadru te 2024. sudjeluje na 2. festivalu Glas kantautora Zadar sa svojom pjesmom Lice u ogledalu. 2021. godine počinje se baviti i društvenim mrežama gdje broji skoro 6000 pratitelja te milijunske preglede. 2024. godine postaje i Samsung ambasador. Trenutno živi u Zadru, zaposlena kao Junior Software Developer u zadarskom uredu jedne njemačke tvrtke.

DONAT ZA ŽIVOTNO DJELO – za cjelokupno stvaralaštvo – Rodoljubu Ćoriću, Crna Gora

          Rodoljub Ćorić ( 25.09.1968.godine,  Mojkovac, Crna Gora).

Objavio četiri knjige poezije: ,,Iznad Vrhova” 1996.godine, ,,Zaboravljene dveri” 2000.godine, ,,Zaboravljene dveri II” 2010.godine, ,,Jedra Santa Marije” 2019.godine  i dvije knjige proze “Priručnik samoće” (2016.g.) i “Priručnik samoće II” (2017.godine) .

Imao samostalne književne večri i nastupe na Trgu pjesnika-Budva(CrnaGora) i većini gradova u CrnojGori, Narodnoj biblioteci Banjaluke(BiH-RS), Međunarodnom sajmu knjiga-Beograd(Srbija), Rijeka (Hrvatska), “Karamanovim večerima poezije” 2011. i 2018.g, Radoviš( Sjeverna Makedonija), Sarajevu 2021.g. Gost manifestacije “Sveto slovo” 2019.godine u Burgasu-Bugarska. Preveden na više jezika.

Dobitnik književnih nagrada: Ana Ahmatova 2019.godine, F.M.Dostojevski 2020.godine, Petar Kanavelić 2022.godine i drugih, kao i Društva crnogorskih novinara za 2018.godinu “Za poseban doprinos razvoju crnogorskog novinarstva”.

Osnivač manifestacije Mojkovačko kulturno ljeto, Međunarodni festival poezije ,,Slova slovenska” (koji se održava  četvrtu godinu zaredom na imanju Pjesnikova dolina, selo Slatina- Mojkovac.)

Obavljao funkcije direktora RTV Mojkovac od 1998-2010.godine, od 2010-2018.godine funkciju direktora  JU Centar za kulturu ,,Nenad Rakočević” u Mojkovcu.

Živi i stvara na svom poljoprivrednom gazdinstvu ,,Pjesnikova dolina”, Slatina , Mojkovac, Crna Gora.

DONAT ZA KNJIŽEVNI DOPRINOS – Julijani Matanović i Pavlu Pavličiću

Julijana Matanović

Julijana Matanović rođena je 6. travnja 1959. u Gradačcu (Republika Bosna i Hercegovina). Od svibnja 1962. živi u Hrvatskoj. Osnovnu školu završila je u Đurđenovcu, gimnaziju u Našicama, a Studij jugoslavenskih jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. U jesen 1982. zaposlila se, kao asistent, na Odsjeku za jugoslavenske književnosti istoga Fakulteta. Poslijediplomski studij završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je 1989. godine na temi Primarna i sekundarna generička obilježja u Đurđevićevim “Uzdasima Mandalijene pokornice”. Doktorirala je 1998. godine temom Hrvatski povijesni roman XX. stoljeća. 1. rujna 1993. postala je zaposlenica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2014. je članica-suradnica HAZU. Početkom 2018. – u zvanju izvanrednog profesora na katedri za noviju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku – odlazi u prijevremenu mirovinu i zajedno s kćerkom Magdalenom i suprugom Pavlom Pavličićem, preseljava se u Osijek. Osječka šutnja nagovora je na povratak u Zagreb. Kako bi i dalje mogla razgovarati o književnosti, ili svakodnevicu podnositi gledajući na nju kroz filter načinjen po pravilima književnosti, početkom veljače 2018. otvara službenu stranicu na FB. Novo iskustvo, na mreži kojoj se dugo vremena opirala, potvrđuje joj da “književnost nije u krizi”.

Pavličić, Pavao, hrvatski književnik, književni znanstvenik, scenarist i prevoditelj (Vukovar, 16. VIII. 1946). Studij komparativne književnosti i talijanskog jezika završio 1969. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1974. i doktorirao temom iz područja metrike. Od 1970. zaposlen je na Odsjeku za komparativnu književnost, gdje je od 1985. redoviti profesor, a od 2017. profesor emeritus. Od 1997. redoviti je član HAZU. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2015).

Pavličić je u književnost ušao s naraštajem tzv. fantastičara. Naslovna priča prve knjige kratkih priča Lađa od vode (1972) može se pročitati i kao programatski tekst naraštaja. U kratkim pričama Dobri duh Zagreba (1976) donekle je napustio fantastiku i otkrio zanimanje za kriminalistički žanr. Književna ga je kritika od tada počela doživljavati isključivo kao pisca kriminalističkih romana, premda se iz njegova bogatoga proznog opusa, što ga čini stotinjak naslova, može izdvojiti manji broj romana napisanih u toj žanrovskoj tradiciji (Plava ruža, 1977; Stroj za maglu, 1978; Umjetni orao, 1979; Press, 1980; Pjesma za rastanak, 1982; Rakova djeca, 1988; Mrtva voda, 2003; Krvnik u kući, 2004; Zmijska serenada, 2005; Žive igračke, 2009; Krvna veza, 2014; Crveno pile, 2014; Tajno ime, 2015; Tri petka u travnju, 2015; Hladna fronta, 2016; Štićena osoba, 2019). U ostalim romanima, od Večernjeg akta (1981) do Muzeja revolucije (2013) i Bakrenih sova (2018), Pavličić prepleće nekoliko žanrovskih tradicija. U knjizi novela Kako preživjeti mladost (1997), tematizirajući vlastite literarne početke, poseže za elementima fantastičnoga. Neovisno o prevladavajućoj žanrovskoj jezgri pojedine njegove proze, uvijek je vidljiva autorova briga za čitatelja. Ona je posebno tematizirana u knjizi Rukoljub (1995), pismima upućenima slavnim ženama iz kulturnog života ili junakinjama poznatih književnih djela. Svijest o prijmu teksta razlog je zbog kojega Pavličić kroz svoju zanimljivu priču redovito progovara o velikim književnim temama: pitanju umjetničke originalnosti i autorstva (Večernji akt), pitanju odnosa umjetnosti i zbilje (Krasopis, 1987; Koraljna vrata, 1990; Pokora, 1998), dobra i zla (Koraljna vrata, Škola pisanja, 1994), umjetnosti i smrti (Diksilend, 1995) te zaborava i pamćenja (Nevidljivo pismo, 1993; Zaborav, 1996). U 1990-ima Pavličić je u svoje pismo uveo i snažnije autobiografske trenutke (Šapudl, 1995; Kruh i mast, 1996; Vodič po Vukovaru, 1997; Bilo pa prošlo: autobiografski zapisi, 2011; Narodno veselje, 2013). Oni nisu novost u njegovu pripovijedanju, potječu iz prvih priča, objavljenih 1968 (Suncokret i Dar govora), memoarskoga zapisa Dunav (1983) i romana Trg slobode (1986).

U nekim je fazama Pavličićev pripovjedački rad bio tijesno povezan s njegovim znanstvenim istraživanjima pojedinih književnih žanrova (Sve što znam o krimiću, 1990). Isti tematski krug najsnažnije je do izražaja došao u romanu Koraljna vrata, napisanome u vrijeme kada se intenzivno bavio proučavanjem Gundulićeva Osmana. Njegove knjige s područja znanosti o književnosti pokrivaju tri područja: književnu genologiju, stariju hrvatsku književnost i metričku problematiku (Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti, 1979; Književna genologija, 1983; Stih u drami & drama u stihu, 1985; Sedam interpretacija, 1986; Poetika manirizma, 1988; Stih i značenje, 1993; Barokni stih u Dubrovniku, 1995; Moderna hrvatska lirika, 1999; Hrvatski dramski stih, 2000; Barokni pakao, 2003; Mala tipologija moderne hrvatske lirike, 2008; Moderna alegorija, 2014; Uvod u Marinkovićevu prozu, 2014; Nav i raj: studija o Nazorovoj epici, 2018).

Pavličić je i autor nekoliko vrlo zapaženih knjiga feljtona te romana za djecu (npr. Trojica u Trnju, 1984). Istaknuo se i kao filmski scenarist, prilagođavajući vlastita djela ili pišući originalne scenarije. Uglavnom je surađivao sa Zoranom Tadićem, tvoreći jedinstveni redateljsko-scenaristički »tandem« u hrvatskom filmu (Ritam zločina, 1981; Treći ključ, 1983; San o ruži, 1986; Orao, 1990; Treća žena, 1997). Prevodi s talijanskoga (Italo Calvino).

DONAT UDRUGAMA ZA KULTURNI DOPRINOS

KUD „Zadarski tanac“

KUD „Zadarski tanac“ osnovan je 2015. godine u svrhu očuvanja i promicanja tradicijskih vrijednosti i folklorne baštine Republike Hrvatske, osobito Zadra i Zadarske županije, čime ujedno značajno doprinosi kvalitetnijoj promociji Zadra i Zadarske županije. 

KUD broji tridesetak članova svih dobnih skupina, a umjetnički program KUD-a čine pjesme, te izvorni i koreografirani plesovi Zadra, Ugljana, Silbe, Trogira, Splita, Međimurja i Hrvatskog zagorja. KUD je do sada u suradnji s Narodnim muzejom i Gradom Zadrom izradio komplete svečanih i pučkih zadarskih narodnih nošnji, kao i silbenske, splitske i međimurske narodne nošnje. Predsjednik KUD-a je Boris Dizdar, a voditelji su Matea Sikirić i Miroslav Cindori. 

KUD je realizirao brojne nastupe kako u Gradu Zadru tako i u drugim gradovima naše domovine i u inozemstvu, od čega posebno ističemo predstavljanje Zadarske županije na Vinkovačkim jesenima dvije godine zaredom te gostovanja na folklornim festivalima u Makedoniji, Slovačkoj, Sloveniji, Češkoj i Njemačkoj gdje smo na 3. Susretima čuvara hrvatske etno baštine osvojili 2. mjesto u kategoriji izvornog folklora te izuzetno posjećene samostalne koncerte tijekom turističke sezone.

Posebno su ponosni na svoj projekt „Lijepa li si zemljo moja“ kojim povezuju domovinsku i iseljenu Hrvatsku tradicionalnom pjesmom i plesom u sklopu kojeg su im do sada u gostovanju u Zadru bili KUD-ovi iz Njemačke, Italije, Auatrije, SAD-a, Švicarske i Australije s kojima su održali zajedničke koncerte. 

Nadalje, već tradicionalno svake godine u prosincu KUD Zadarski tanac sa svojim gostima priređuje svečani koncert pod nazivom “Gradu za dar”.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.