Poslušajte ovaj članak – dostupan i u audio verziji za lakše informiranje.
Poezija i njen zanemareni značaj
O poeziji ne pričamo onoliko često koliko pričamo o romanima… o prozi općenito. Meni je još uvijek iznad svega i prije svega drago pročitati dobru pjesmu. Zato mislim da je red da napokon posvetim jedan osvrt dobroj pjesmi i ukažem na njenu autoricu, predstavim je drugima ljubiteljima poezije, ukažem na tu ljepotu poetske slike – pjesme, slikane kistom duše, slikane ne bojama, slikane slovima.
Što čini pjesmu dobrom?
Meni je za poeziju koja mi se sviđa bitna samo jedna stvar – da me dirne. Da ima ono nešto. „ Da ima šuga”. Da nije prazna iznutra. Nije me briga rimuje li se, kakve stilske figure je autor koristio i slično.
Zvuk, iskrenost i poetska novina
Naravno, stalo mi je do same zvučnosti pjesme, poetske novine, iskrenosti… zbog čega mi se mnoge novije pjesme „moderne” manje sviđaju – „jeste li ikada pročitali pjesmu i pomislili da je u pitanju samo jedna dugačka, razlomljena rečenica?”
Poezija u prozi i predstavljanje pjesnikinje
Čitao sam prozne tekstove koji su više poetični od mnogih pjesama pa i „modernih”. Zato s užitkom želim ovu pjesmu podijeliti s Vam od vjerujem, manje Vam poznate pjesnikinje, vjerujem ne za dugo.
Milica Čubrilo
Tajna
Tajne su i tren i vječnost,
Zavisno od bića koliko je
Trpeljivo...
A to je mjerljivo
Po snazi koja umije da
Tajnu čuva
Od prašine, pepela i dima.
Jer tajna se ne priča svima...
Tajna se šuti i zreli k*o trešnja u
Medenom kolaču...Što duže
Traje i sokove daje,
To jakost njena pomuti um...
Naravno, na lijepu tajnu mislim i
Ljubavnu, slatku
Koja ne želi noć kratku,
Nego ište za se život cijeli.
Slatka, ljubavna, trješnjasta
Tajna zna da vrijedi,
Dok u tajnosti biva
I da ne smije vrisnuti glasno,
Jer sve bi bilo obično i
Jasno.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
